Danas, 11. kolovoza 2025.godine u organizaciji Udrge hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata HVO HB Teslić-Komušina, pod nazivom „Sjećanje na dan stradanja Hrvata općine Teslić – Komušina“ upriličeno je obilježavanje 33. obljetnice stradanja Hrvata komušanskog kraja.
Sjećanje na najteže dane Komušine počelo je u 11 sati koncelebriranom misom u crkvi Blažene Djevice Marije koju je predslavio sin komušanskog kraja i dekan Žepačkog dekanata prečasni Predrag Stojčević.
Nakon svete mise u Spomen parku poginulim braniteljima pročitana su imena poginulih komušanskih branitelja, izmoljeno je opijelo a nakon toga pristupilo se polaganju vijenaca i paljenju svijeća. Vijence i svijeće položili su predstavnici braniteljskih udruga, predstavnici mnogih udruga komušanskih Hrvata iz domovine i inozemstva, predstavici političkih stranaka i predstavnici civilne vlasti iz BiH i RH.
Nakon polaganja vijenaca u društvenom Domu Slatina upriličen je domjenak za sve uzvanike.
Na kraju su organizatori uručili prigodne zahvalice svima koji su pomogli da se organizira današnja obljetnica.
Udruga nositelja ratnih odličja HVO podržala je ovu aktivnost te sa izaslanstvom sudjelovala u obilježavanju ovoga značajnog događaja.
Godina 1992. ostat će zabilježena kao posebno tragična u povijesti Komušine. Izbijanjem rata u Hrvatskoj postalo je svima jasno da će rat zahvatiti i prostore Bosne i Hercegovine. Samo je bilo pitanje dana kada će to dogoditi. Posebno otegotna činjenica za Komušinu bila je što je ogromna većina vojno i radno sposobnih ljudi sa našeg područja radio van općine Teslić, uglavnom u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Njemačkoj, te se iz opravdanih razloga nisu mogli uključiti u kvalitetniju i organiziraniju obranu Komušine. Tijekom svibnja 1992. provokacije Srba na ovom prostoru postajale su sve učestalije; postavljaju se ultimatumi Hrvatima od strane srpskih vlasti, uhićuju se civili hrvatske nacionalnosti, miniraju hrvatski automobili i objekti, događaju se pucnjave oružjem u hrvatskim mjestima i drugi smišljeni događaji koji su svakodnevan život činili nemogućim.
Početak oružanog sukoba u komušanskom kraju je dočekan s tek 500 boraca od kojih mnogi nisu bili naoružani, a i pomoć koja je stizala bila je nedostatna protiv znatno jačeg, brojnijeg i naoružanijeg neprijatelja.
Već 25. svibnja dolazi do oružanog napada na G. Komušinu, ali napad je odbijen i dolazi do uspostavljanja linije obrane u dužini od 15 km. Dana 07. 06. 1992. dolazi i do napada iz pravca Teslića prema Studencima te se linija obrane povećava na 45 km. Iako, u počecima ohrabreni i uspješni u obrani Komušine, branitelji sve više osjećaju umor, iscrpljenost, nedostatak oružja i ljudstva. Dana 3.8. 1992. godine počela je velika i silovita neprijateljska ofenziva po svim crtama obrane. Napadi su odbijani sve do 10. kolovoza kada neprijatelj probija linije obrane i zauzima sve značajnije kote. Zbog nemogućnosti daljnjeg pružanja efikasnog otpora tog 10. kolovoza 2008. donesena je odluka o povlačenju preko Dubrava i N. Šehera prema Žepču.
Hrvati Komušine tijekom rata su dali velik doprinos obrani od Srpske agresije ali i Muslimansko-bošnjačke agresije. Sudjelovali su u obrani Komušine, Novog Šehera i Žepča, sudjelovali su u operacijama Cincar, Zima 94, Ljeto 95, Maestral, Južni potez.
U obrani Komušine i hrvatskih mjesta u BiH svoje živote je dalo 52, a ranjeno 220 branitelja Komušine.
