Američki su znanstvenici odlučili provjeriti koliko se metala, uključujući one teške i toksične, nalazi u popularnim pićima, koje ljudi svakodnevno konzumiraju (Journal of Food Composition and Analysis 2023, 119, 105230). Otkrili su ukupno 25 metala, među kojima su i arsen i živa!
Aluminij, olovo, kadmij…
Količine sedam metala u ispitanim napitcima veće su od koncentracija dopuštenih za pitku vodu. To su nikal, mangan, bor, kadmij, stroncij, arsen i selen. Izmjerene količine aluminija i cinka također su iznad preporučenih standarda za pitku vodu. Čak 40 posto pitkih uzoraka uzetih s trgovačkih polica sadrži previsoke doze aluminija, koji mnogi liječnici povezuju s Alzheimerovom bolešću ili demencijom. Olovo, teški metal posebno otrovan za djecu, otkriven je u gotovo svim pićima. Iako u vrlo niskim koncentracijama, olovo dovodi do oštećenja mozga ili bubrega.
Tko je dužan mjeriti?
Tewodros Godebo, profesor s američkoga sveučilišta »Tulane« i glavni autor studije, pristojno prigovara odgovornima za sigurnost hrane na tržištu: »Iznenađujuće je da o takvim podatcima ne postoji više studija, posebno kada se radi o otrovnim i esencijalnim elementima. Takva pića ljudi ne bi trebali davati djeci. Arsen, olovo i kadmij kancerogeni su metali i poznato je da uzrokuju oštećenja unutarnjih organa i smanjuju kognitivne sposobnosti djece.«
Profesor Godebo je u pravu jer rutinske analize i provjere kvalitete prehrambenih proizvoda u trgovinama pripadaju službenicima mjerodavnih institucija, a ne znanstvenicima. Prikladne adrese za mjerenje i regulaciju onečišćenja pića su ministarstva zdravstva, agencije za hranu ili javnozdravstveni zavodi, a ne fakulteti i sveučilišta, piše dr. Valerije Vrček za glas-koncila.hr.
Rezultati znanstvenih istraživanja nemaju snagu zakona, izmjereni i objavljeni podatci nisu obvezujući, iako su američki znanstvenici pregledali više od 60 različitih proizvoda dostupnih na tržištu. »Među uzorkovanim se pićima nalazi 21 gazirani sok (vode s vitaminima, športski napitci, coca-cola), 19 voćnih sokova (naranča, jabuka, breskva, limun, borovnica), šest miješanih voćnih sokova…«
Zbog nemara ili propusnih filtara nadležnih institucija takvi će sokovi, sa znatnim udjelom metala, završiti na obiteljskim stolovima. Objavljena znanstvena studija nema posebnoga učinka sve dok se znanstvena upozorenja ne pojave u medijima.
Od polja do stola
Na pitanje odakle teški metali u popularnim pićima znanstvenici odgovaraju: »Sadržaj metala u pićima, posebno u voćnim sokovima, ovisi o vrsti voća, sustavima i načinima navodnjavanja, uporabi umjetnih gnojiva, ali i o načinu proizvodnje i skladištenja plastičnih boca.« Drugim riječima, za mnoge metale vrijedi primjedba da putuju »od polja do stola«. Isti znanstvenici upozoravaju da je pijenje bezalkoholnih napitaka možda najvažniji način kojim toksični metali ulaze u ljudski organizam. Iako jedno piće, baš poput jedne popušene cigarete, ne će izazvati vidljive posljedice, svakodnevna potrošnja gaziranih ili voćnih sokova znatno povećava vjerojatnost poremećaja kao što su gojaznost, dijabetes, neurološki i metabolički poremećaji, alergije…
Kemijski kokteli
Osim što su popularni sokovi poznati pod nazivom šećerne bombe, čini se da mnogi napitci nalikuju na »metalni eksploziv«. Mnoge razvikane marke osvježavajućih napitaka zapravo su kokteli aditiva, umjetnih sladila, plastične prašine obrisane s površine stijenke ambalaže i metalnih strugotina. Rješenja, posebno za djecu, za izbjegavanje takvih napitaka postoje, ali su, valjda, prejednostavna! Dovoljno je gazirana pića, funkcionalne napitke ili energetske bombe zamijeniti običnom vodom.
O autoru:
Dr. Valerije Vrček, hrvatski je kemičar, redoviti profesor i predstojnik Zavoda za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu. Područje znanstveno-istraživačkog zanimanja su reakcijski mehanizmi, računalna kemija, organometalna kemija i kemijski utjecaj lijekova na okoliš. Diplomirao je 1992., magistrirao 1995. i doktorirao 1999. na zagrebačkom Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Tijekom sveučilišnog obrazovanja i znanstvenog naukovanja usavršava se na Ulmskom sveučilištu (kao stipendist Humboldtove zaklade), Yaleu i Institutu Max Planck. Članom je Hrvatskog kemijskog društva, Hrvatskog bioetičkog društva, Matice hrvatske, Kluba hrvatskih Humboldtovaca i inih udruženja. Bio je suradnikom na pripremi Opće i nacionalne enciklopedije za područje kemijskih znanosti. Piše redovitu kolumnu za Glas Koncila. Oženjen je i otac troje djece.
