“Četiri ljeta, tri zime” naslov je dokumentarnog filma Sanje Mikleušević koji progovara o pripadnicima ‘Poskoka” i “Termita” koji su se 25 godina od završetka vojno-redarstvene akcije Oluja prisjetili svojih velebitskih dana.
Ovo je njihova priča.
Nije bilo lako izdržati Velebit, ali “Termiti” i “Poskoci” srasli su s njim. Uz kišu i snijeg neprestano budnog oka dočekali su Oluju. Skupne snage Specijalne policije MUP-a na Ćelavcu. Sve su se specijalne jedinice iz cijele Hrvatske stavile pod jedno zapovjedništvo na ovoj svetoj planini, kaže zapovjednik SJP-a “Poskoci” Svemir Vrsaljko.
- Je li to moguće, čujem da vijesti dolaze – Knin oslobođen, Obrovac, Benkovac – sve slobodno. I ti se gledaš u čudu, priča pričuvni pripadnik Specijalne policije William Kotlar.
- Ova planina je bila naš život. Četiri godine života na Velebitu, od početka kad smo došli bez logistike, bez hrane, bez ičega – pa do kraja, do Oluje. To je takva avantura da malo ljudi to može zamisliti u životu, a kamoli proći, prisjeća se instruktor specijalističke obuke Mirko Čosić Bodul.
- Sad se malo teže krećemo po ovom kamenju. U ono vrijeme 3 godine nisi mogao napraviti pravilan korak. Ili si uzbrdo ili si nizbrdo. Bilo je teško, ali nije nam bilo teško, dodaje Josip Bakarić Jole, vođa specijalističke grupe.
Od leda čizme pucaju, snijeg do glave
Pripadnik Specijalne policije Željko Bonato sjeća se zime 1993./94. i leda. Spavaš na otvorenom, a inje se zabija. Temperatura -30 stupnjeva, a od hladnoće pucaju čizme. Stravično je bilo, dodaje – bukve su pucale, a ti misliš – granata.
- Često smo razgovarali u škrapi na Velebitu, sniga do vrata, mi pričamo hoćemo li tu dočekati starost, ako nas slučajno ne ubiju, prisjeća se Ante Došen.
Emocije ne skriva Ivan Zelić Ižo, vođa specijalističke grupe. Gotovo 400 noći smo prespavali na Velebitu tako da se miješaju emocije. Tu su i nastradali neki naši suborci pa svaki put kad dođete na Velebit, vratite se u vrijeme rata, kaže.
