Teršelić umjesto da drži moralne lekcije Hrvatima, koji su u Ahmićima presuđeni od počinitelja do vrhovnog generala, plus -nekoliko usputnih političara lokalne razine (sjetimo se i nedužnih Kupreškića i njihovih godina u Haagu), ta dakle Teršelić, umjesto da pritišće Soroševim kapitalom kad ga je već dobila one ključne točke koje su se izvukle od suda pravde, ona moralizira Hrvatima.
Za početak ovog teksta prvo da razjasnimo jednu stvar.
Hrvati su u Ahmićima počinili zločin nad Hrvatima. Zločin koji je imao namjeru lokalnog genocida. Po svim svojim elementima. Čistilo se po redu. Braća su ubijala braću. Isti dan Bošnjaci su ubijali Bošnjake u Trusini. Zločin koji je čisti genocid. Jer mjesto više ne postoji. U Grabovici su Bošnjaci u 9-om mjesecu počinili zločin genocida nad Bošnjacima. Mjesto ne postoji. Svi su pobijeni.
Promatrano iz perespektive humanizma braća su ubijala braću. Sve su to naime djeca Kulina Bana, Hrvoja Vukčića Hrvatinića, i Tvrtka Kotromanića. Naručutelji rata, Beč i Washington slavili su tih dana nadajući se da će se krvavi rat zapaljen u Ex Yu prenijeti na Moskvu. Prenio se na kraju na WTC. A u napadu na taj centar sudjelovali su i vojnici koje danas Bakir Izetbegović naziva “Čudom otpora”. Osobno ih je koordinirao Bakirov i Biserin Diplomat kojeg su u UN spremili pod lažnim imenom. Bio je član Al Qaede.
Nešto malo se od tog zla vratilo i u Beč. No ne dovoljno, koliko je taj centar uvezao krvi ovdje. Nadamo se da će u budućnosti više.
No kad smo kod Teršelićke želimo joj poručiti sljedeće:.
Poštovana, mogla si primjetiti, statistiku zločina i kartu presuda te sama zaključiti pravilo:
Tamo gdje je zločine i genocide činila vojska džihada tamo nema presuda po zapovjednoj odgovornosti. Nikada avaza nisi pustila oko Grabovice.
Kako nema presuda za zapovjednu strukturu Prostora Džihadam nema niti tvoje potrebe da obitelji Bakir i Sebija, poručiš kako je vrijeme da se provedu istrage sve do zadnjeg zapovjednika u Vrhu tzv. Armije BIH, i da se osude odgovorni za genocid u Uzdolu, Grabovici i zločin u Križančevu selu, etnički očišćen niz gradova po PDŽ, od Nebošnjaka.
Umjesto toga držiš moralne lekcije državi čiji se gotovo svaki predsjednik poklonio u Ahmićima, čiji narod kako onaj u BIH tako i onaj u RH, kolektivno se odriče te gamadi koja je to počinila.
I da, Kordić iako je osuđen, sama znaš da on nije taj koji je kazao da “ne smije ostati živ nitko u Ahmićima”. Onaj koji je to kazao miljenik je Sarajeva.
No zašto mi ovo pišemo?
BItno je da ovi gore u Sarajevu shvate da je vrijeme zastrašivanja prošlo.
Želimo presude za Grabovicu, ne ukrasne. Želimo pravdu!
Ubojica iz Grabovice Zulfikar ALišpago šeće se po Sarajevu zaštićen Sabijinim potvrdama o zdravstvenoj nesposobnosti da prati suđenje.
Jer njegov iskaz utapa cijeli vrh SDA iza rešeteka.
Teršelić umjesto da drži moralne lekcije Hrvatima, koji su u Ahmićima presuđeni od počinitelja do vrhovnog generala, plus -nekoliko usputnih političara lokalne razine (sjetimo se i nedužnih Kupreškića i njihovih godina u Haagu), ta dakle Teršelić, umjesto da pritišće Soroševim kapitalom kad ga je već dobila one ključne točke koje su se izvukle od suda pravde, ona moralizira Hrvatima.
Jer čika Soroš zna, da dirati u Saudijske interese, s kojima ostvaruje izdašne profite, nije baš neka mudrost.
Ok je što Teršelićka postoji. Svatko ima pravo postojati. Ali zašto mediji Perecije prenose javnu prostituciju nad našim žrtvama?
Jer da se pita tromjesečnog Seje Ahmića, kao i svake majke pobijene u tom selu, da one mogu nešto reći kazale bi: “Prestanite nas oplakivati, naše ubojice su pronađene, potrudite se pronaći ubojice naše braće iz Uzdola i Grabovice!”.
Može li to Vesna Teršelić uopće shvatiti?
Ne može. Kravlje ludilo je epidemiološke prirode i naročito se proširilo po Soroševim studijima Balkana.
Da bi on bio i osto bogat njihov programirani mozak mora ostati glup i poslušan.
U Centru za ženske studije o najavi akcije “Ne u naše ime – 30 godina od ratnog zločina u Ahmićima”, povodom obilježavanja 30. godišnjice zločina u Ahmićima, govorile su mirovne aktivistkinje Ana-Marija Raffai iz organizacije Regionalna adresa za nenasilno djelovanje (RAND) i Vesna Teršelič, iz organizacije Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.
“Ususret 30. godišnjici zločina u Ahmićima poručujemo kako smo potreseni tim zločinom koji je učinjen i u naše ime i jasno i glasno kažemo: Ne u naše ime! Smatramo da je važno napraviti zaokret u politici zataškavanja i pozivamo vlasti Republike Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine da okrenu stranicu i zaustave poricanje zločina”, izjavila je Vesna Teršelić.
Teršelić je istaknula kako je zataškavanje zločina u Ahmićima, u kojem su pobijene žene i djeca, počelo istoga dana, trajalo je kroz cijelo vrijeme bošnjačko-hrvatskog sukoba u BiH te se nastavilo i nakon rata.
Podsjetila je kako su se ljudi u Ahmiće vratili, obnovili su zapaljene kuće i džamiju, ali kako nisu prestali tugovati.
Krivica pojedinaca za ovaj zločin utvrđena je pred Međunarodnim sudom u Haagu i pred sudom BiH, a odgovarali su i počinitelji i nalogodavci zločina. Osuđen je Dario Kordić, krivicu je priznao i za “neljudsko ponašanje u Ahmićima” se izvinio Miroslav Bralo koji kaznu izdržava u Švedskoj, kao i Paško Ljubičić osuđen pred Sudom BiH.
“Mi pozivano javnost i vlasti Republike Hrvatske da odustanu od zataškavanja zločina u Ahmićima”, rekla je Teršelič.
“Krivicu snosi pojedinac, ali odgovornost snose svi. Izricanjem žaljenja zbog zločina koji se dogodio mi radimo na zajedničkoj budućnosti”, poručila je mirovna aktivistkinja i teologinja Ana-Marija Raffai iz organizacije Regionalna adresa za nenasilno djelovanje (RAND).
Za zločin počinjen od strane pripadnika HVO-a u Ahmićima javno su se ispričali hrvatski predsjednik Stipe Mesić i Ivo Josipović, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posjetila je Ahmiće, podsjetile su aktivistkinje koje su pozvale predsjednika RH Zorana Milanovića i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića “da se ponovno distanciraju od ratnog zločina u Ahmićima i drugih zločina počinjenih u naše ime”.
I za kraj prisjetimo se kako je Vesna Teršelić bila razočarana presudom generalima Gotovini i Markaču:
