Helezova uvreda “ustaška kopilad” nije incident nego logičan rezultat 25-godišnjeg odgoja bošnjačke publike koja reagira isključivo na vulgarnosti, banalnosti i političko huškanje – a čije naklonosti danas žude gotovo svi bošnjački lideri.
Nakon nove vulgarnosti ministra obrane BiH Zukana Heleza, koja je dodatno srozala već nisku razinu političke komunikacije u zemlji, reagirao je bivši novinar i politički analitičar Tvrtko Milović. Njegova analiza brutalno precizno opisuje kako je ovakav govor postao norma u bošnjačkoj politici.
U nastavku donosimo objavu Tvrtka Milovića:
”Ministar obrane BiH nazvao jednog lobistu, jednu eurozastupnicu i sve one koji su im glasom ili političkom podrškom dali legitimitet – ustaškom kopiladi.
Iako je razina komunikacije u BiH odavno jako nisko, ovaj put još niže otišao je političar na funkciji ministra obrane.
Upoznao sam Zukana Heleza u dva navrata. Reći ću vam da on ima i pozitivnih osobina. Ali ovdje nije riječ o njemu.
On nije gori od recimo federalnog ministra unutarnjih poslova.
A reći ću i da je takav neotesan bolji od 90% popunjivača stolica u jednom od 14 različitih parlamenata unutar BiH koji iz mandata u mandat ne rade apsolutno ništa izvan onog što im je stranački šef naredio.
Međutim, problem Zukanove izjave je njena stvarna namjera. Naime, Zukan savršeno rezonira sa razinom komunikacije publike kojoj se obraća. Zukan jednostavno koristi riječnik svojih glasača.
Radi se o glasačima koje je zadnjih 25 godina svojom pojavom odgajao Željko Komšić koji je u svom svakodnevnom obračunu s “dušmanina”, “agresorima” i “djeljiteljima Bosne” glatko osvajao izbore.
Ta je publika tako odgojena da svaki Komšićev benigni potez, tipa rukovanje s nekim negdje, poprati desetinama tisuća internet reakcija.
Bilo da se uslika s ocem, napusti intervju, ili uz jutarnju kaficu izjavi da neće dopustiti nikom podjelu hiljadugodišnje Bosne, Komšić izaziva euforiju svojih pristalica.
Kao takav, Komšić je za 25 godina politike, od čega 20 godina visoke politike, odgojio svoju publiku da reagira isključivo na vulgarnosti i banalnosti.
Na mojoj stranici to možemo vidjeti na svakoj objavi. Bez obzira na sadržaj objave Komšićevi glasači sipaju uvrede i prijetnje. Sigurno im smeta i naslov ovog teksta pa brzinski skrolaju da vide na osnovu čega će me poslati da živim u Hrvatsku ili jednostavno crknem.
Ostavim te komentare zbog onih koji će se možda zastidjeti kada vide zajedničku crtu onih koji vrijeđaju.
A jedna od tih zajedničkih crta je da su to sve listom Komšićevi glasači.
A Zukan bi da su njegovi.
I Isak bi da su njegovi.
I Bećirović. I Izetbegović.
Mislim da Bećirović istinski mrzi Komšića. Ono što on pokušava reći nakon što pročita tekst koji je pisao tri dana i tri noći Komšić izjavi dok iz auta ulazi u zgradu. I to trijezan.
Komšić je odgajatelj javnosti.
A sada njegovu brojnu publiku žele svi. To je stvarni uzrok ovog dramatičnog pojeftinjenja javne komunikacije.
Nekad su tome bili skloni opozicionari ali sada su svi takvi.
Posljedice su razarajuće.
Prema međunarodnoj zajednici koja ionako nema nikakvo pozitivno mišljenje o sposobnostima političara u BiH ovo su znakovi slabosti političkog sistema.
Pogledajmo novine od prije 20 godina. Pročitajmo intervjue tadašnjih političara. Teme kojima se bave, kako elaboriraju argumente, kako artikuliraju misli. Onda pročitajte doslovno bilo čiji intervju danas. Razlika u kvaliteti sadržaja je šokantna.
Današnji političari, posebno bošnjački, su kao dreka sedam različitih grupa čimpanzi u borbi za osam banana.
Da. Jedna je viška ali svi žele svih osam.
Više je različitih efekata ovakvog stanja. Prvo, Čović ima zauvijek slobodan prostor umjerenosti i uglađenosti. Što god kaže djeluje kao fini decentni gospodin.
Drugo, Dodik djeluje (sve) više kao posljedica a ne uzrok problema.
Treće, međunarodni geopolitički rejting Bošnjaka kao naroda, a sve zbog čimpanzi koje ga odgajaju, vjerojatno je najniži u Euroaziji.
I onda dođe Max Primorac, bocne Bosnu a čimpanze jedino što znaju odgovoriti je “Crko svak ko u Bosnu bocka”.” napisao je Milović.
