Oni bi već napustili euro da prethodni premijer nije bio njihov zemljak Mario Draghi. Draghi je bivši guverner Europske središnje banke. On je pod firmom spasa EU, a ustvari velikih europskih posrnulih banaka na američkom tržištu nekretnina emitirao toliko eura bez pokrića koju ne pamti povijest Europe
Izbori u Italiji su završili i na scenu su došli pobjednici. Njihova je retorika bila je bliža prosječnom Talijanu koji je sve siromašniji i ustrašeniji od imigranata, cjepiva, nestanka goriva…
No, ova koalicija, a posebno G. Meloni, jasno su komunicirali prema javnosti već godinama da je euro jedan od ključnih uzroka slabljenja talijanskog gospodarstva i njegove konkurentnosti kao i ubrzanog rasta javnog duga koji je dostigao povijesni rekord od oko 160% BDP-a.
Njima je poznato i to su iskusili da su Talijani 2001.g. kada se uvodio euro bili skoro na razini životnog standarda Francuza i Nijemaca. A sada su od ovih drugih siromašniji oko 25%.
Talijansko gospodarstvo prije uvođenja eura imalo stalno višu inflaciju od drugih, ali je raslo, razvijalo se i rješavalo svoje probleme. Imali su svoju liru i živjeli su s njom i ona je “plesala” i izgledala upravo onako kakvi su oni. Ključno je bilo to da su njome upravljali u interesu svoga gospodarstva pomoću dva najvažnija instrumenta ekonomske politike: tečaj i kamatna stopa. Sada to više nije u njihovim rukama i unatoč njihovoj radišnosti i snalažljivosti ne mogu održavati željenu konkurentnost. Ostao im je jedini alat. A taj je smanjenje plaća ili dugoročniji ostanak na istoj razini ili traženje posla po svijetu.
Talijani već godinama imaju prijelaznu varijantu napuštanja eura poznatu kao “miniboats”. A to su kratkoročne mjenice ili trezorski zapisi ministarstva financija koje bi ih emitiralo do ponovnog uvođenja lire. Oni bi već napustili euro da prethodni premijer nije bio njihov zemljak Mario Draghi. Draghi je bivši guverner Europske središnje banke, koji je pod firmom spasa EU, a ustvari velikih europskih posrnulih banaka na američkom tržištu nekretnina emitirao toliko eura bez pokrića koju ne pamti povijest Europe. On je velikim kreditima uz 0% ili otkupom dugova talijanske države kratkoročno primirio Talijane jer je mogao zadržati Italiju u EU i zoni eura samo ako je blizu frankfurtske tiskare.
Vidjeli smo kako je par dana prije izbora šefica EU komisije von der Layen vrlo jasno zaprijetila novoj pobjedničkoj koaliciji.
Znala je da će pobijediti ali joj njihov program i ideologija ne odgovaraju iveć je, doduše diplomatski, zaprijetila kao i Mađarima i Poljacima da ako ne budu slušali neće dobiti pare. To je prava slika briselske demokracije i poimanja zajedništva unutar EU.
Europska središnja banka je prije dva dana povisila kamatne stope i ubrzo će ponovo. To znači da će prezaduženoj Italiji teret otplate dugova postati nepodnošljiv. Ako hoće pomoć i kredite od EU morati će slušati itd. Ovaj puta to neće ići i nakon nekoliko mjeseci, jer se to ne radi odmah, nova Vlada i parlamentarna većina će krenuti smjerom Italexita.
Jedino ih se može spasiti da im dovedu Plenkovića i Vujčića i da im objašnjavaju sve prednosti i koristi od eura. Šala mala.
Nema bez veze toliko valuta u svijetu. Zašto? Svaka valuta je slika i prilika određenog naroda. Italija je to iskusila evo već 21 godinu uz pad standarda od 25% i sve druge navedene probleme. Brisel je Grčku ukrotio neviđenom ucjenom opet pomoću novca. Jer, novac u EU nije očito sredstvo razvoja, već prije svega ucjene i trasiranja puta koji odgovara samo krupnom kapitalu koji je plemenitu ideju ujedinjene Europe naprosto ukrao i podredio svojim interesima. Ti interesi nisu interesi naroda unutar EU.
Ovo su glavni razlozi zašto će se mediji podložni Briselu drvljem i kamenjem nabacivati na ovu talijansku vlast jer u resuverenizaciji Italije vide najveću opasnost za sebe i globalističku agendu.
Jedno je jasno; pokret otpora unutar EU sada osim Mađarske, Poljske, Češke, dijelom Rumunjske sada dobiva i Italiju. Oni budućnost EU vide drugačije ili će u suprotnom – izaći.
