Kontroverzni novinar RTL-a Zoran Šprajc je na Facebooku prilično jasno sugerirao da su Nenad Bakić i Gordan Lauc odgovorni za smrt ljudi s covidom.
Šprajc pritom nije ponudio nikakav dokaz koji bi na bilo koji način uputio na istinitost takve ozbiljne optužbe, osim pamfleta iz Večernjeg lista iz kojeg se ne može saznati ništa konkretno osim da autor nije fan spomenutog dvojca, piše Mario Nakić za liberal.
Razjasnimo nešto odmah na početku. Za zdravlje bilo koje odrasle osobe odgovorna je prvenstveno ta osoba. Konkretno, ako sam ja odlučio da se neću cijepiti protiv covida i ako se sutra zarazim covidom, završim na respiratoru i umrem – za to ću biti kriv ja. Nitko drugi. Ne Plenković, ne Bakić ni Lauc, ne Šprajc ni Rudan, već – isključivo ja. Isto vrijedi i za bilo koga drugoga.
Postoji nešto što se zove osobna odgovornost i žalosno je što uopće moram ovo pisati, mislio sam da je to samo po sebi razumljivo. Sami smo odgovorni za svoje zdravlje. Svatko od nas svakodnevno donosi odluke u kojima važemo zdravstvene rizike. Svatko poznaje svoj organizam najbolje, sa svim njegovim specifičnostima. Netko neće zapaliti cigaretu i sjediti cijeli dan za računalom jer to smatra lošim za zdravlje, netko drugi će pak tako provesti cijeli dan jer smatra da mu je tako dobro. To su naši svakodnevni izbori i za njih odgovaramo ako se razbolimo.
Isto tako, kad se netko zarazi nekim virusom i oboli – to je rezultat njegovog ili njenog vlastitog životnog stila, navika i odluka. Ima nešto, naravno, i u genetici na koju nismo mogli utjecati, no u velikoj mjeri naše zdravstveno stanje je uglavnom rezultat naših osobnih izbora. Tako i treba biti, tako je najbolje, jer onda ne možemo kasnije optuživati druge.
Ideja da bi netko zbog statusa na Facebooku bio odgovoran za smrt neke treće osobe je suluda iz više razloga. Prvo, pogledajte starosnu dob preminulih s covidom i vidjet ćete da je 93% njih bilo starije od 60 godina. Ti ljudi vjerojatno nikad nisu ni čuli za Bakića i Lauca, a kamoli da ih prate na Facebooku.
Druga stvar, Šprajc i mnogi njegovi kolege pogrešno shvaćaju influencing. Ovdje je riječ isključivo o političkim raspravama – o načinu na koji će država reagirati na krizu, a ne o zdravstvenim savjetima. Novinari ove godine dijele zdravstvene savjete sve u 16 i uvjereni su da će ih netko poslušati. Kao, netko će reći “Nisam se htio cijepiti, ali sad kad Šprajc kaže da trebam, e sad baš hoću”. Ne vjerujem da je to ijedna osoba ikad rekla. Ne samo za Šprajca, već i za bilo kojeg drugog novinara koji vas svakodnevno nagovara na cijepljenje.
Isto tako, nitko se neće odlučiti ne cijepiti samo zato što neki influencer ne smatra da je potrebna državna represija da bi se suzbio covid. To je još luđa pretpostavka, ali evo, našli smo se u situaciji kad se i to mora objašnjavati.
Svatko od nas ima svoga obiteljskog liječnika s kojim ćemo se konzultirati oko zdravlja. Ne trebaju nam novinari, fizičari s IRB-a i drugi influenceri da nam govore što trebamo činiti za svoje zdravlje. Zašto je tako teško prihvatiti osobnu odgovornost, zašto neki ljudi imaju potrebu upirati prstom u druge i tražiti odgovornost države ili influencera za ono što treba biti osobna odgovornost svakoga ponaosob?
Kada se netko služi argumentom “oni su krivi za toliko i toliko umrlih”, zapravo želi reći da jako mrzi one koje proziva i nema nijedan konkretan argument protiv njih. Također, takvim argumentom se pokušava ušutkati druga strana. Znate ono, “tko nije s nama, ubija ljude”. Pa ajde sad probaj ne biti s njima. Srećom, ljudi su to prepoznali pa se Šprajc nije dobro proveo ni na svojoj Facebook stranici.
Dakle, za zdravstveno stanje Zorana Šprajca odgovoran je samo Zoran Šprajc. Za moje zdravstveno stanje odgovoran sam samo ja. Nemojte pokušavati tu svoju odgovornost prebaciti na državu niti nekoga trećeg jer to neće dobro proći. Nije ni Plenkoviću niti Šprajcu stalo do vašeg zdravlja. Do vašeg novca im se sigurno stalo jer od njega žive, ali za vaše zdravlje ih nije briga. Zato budimo odgovorni i pazimo na sebe. Mir i dobro.
