Ovih dana pobačaj se brani time što beba u trbuhu ima tumor. Znači li to da bi trebalo ubiti sve ljude s tumorom? Bi li time svijet postao ljepše mjesto? Sigurni smo da ne bi. Radi li se tu o ženinu tijelu, ili o drugome ljudskom biću, u njezinu tijelu?
Nekoliko događaja posljednjih je dana reaktualiziralo raspravu o pobačaju, tj. o ubijanju nerođene djece. U Sjedinjenim Američkim Državama čini se kako će Vrhovni sud ukinuti ustavno pravo na pobačaj. Joe Biden poručuje kako ne zna je li nacrt odluke Vrhovnog suda točan i konačan, ali da je njegova administracija spremna zaštititi pravo na abortus jer on vjeruje da je pravo žena na izbor fundamentalno.
Najava o američkom ukidanju ustavnog prava na pobačaj, kojom bi se poništila odluka Roe protiv Wadea, kojom je 1973. godine Vrhovni sud zajamčio saveznu, ustavnu zaštitu pobačaja u SAD-u, može ohrabriti pro-life pokret, no postoji i druga opasnost. Naime, ukidanje odluke Vrhovnog suda značilo bi to da se zakoni o pobačaju prepuštaju saveznim državama.
U nekima od saveznih država kultura smrti poprima đavolske oblike
Tako se u Kaliforniji želi dekriminalizirati čedomorstvo do prvoga života mjeseca bebe izvan majčine utrobe. Ta bi se odredba tobože trebala primjenjivati samo u slučajevima žena koje su fizički nesposobne brinuti se za novorođenčad koja umiru zbog takvog zanemarivanja, no jasno je kako se iza zalaganja za ovakvo zakonsko rješenje krije duboko poremećen um kojemu nije dovoljno ubijanje nerođene djece, nego bi jurišnici kulture smrti sada željeli ubijati i tek rođenu djecu.
Slične je prijedloge o tzv. postnatalnom pobačaju svojedobno iznijela „etičarka“ i „filozofkinja“ s Oxforda Francesca Minerva. U članku objavljenom u British Medical Journalu, Francesca piše kako bi doktori trebali imati pravo ubiti novorođenče u slučaju ako je ono invalid, ili ga pak majka ne želi ili jednostavno roditelji nemaju novaca da ga uzdržavaju.
Za pro-choice pokret pobačaj je tek vrsta zdravstvene usluge. Tako je Levi Strauss & Co jučer objavio da će nadoknaditi putne troškove svojim zaposlenicima na određeno i neodređeno vrijeme koji moraju putovati u drugu državu radi zdravstvenih usluga, uključujući pobačaje.
I u Europskom parlamentu rezolucija Predraga Matića Freda tretirala je pobačaj kao vrstu zdravstvene usluge, a ne kao ubijanje nerođene djece.
U starome Rimu je vrijedilo pravo: nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur – začeto, a nerođeno dijete, smatra se rođenim ako se radi o njegovim pravima. Današnja pozicija Zapada daleko je i od pozicije poganskoga Rima.
Dekadencija doživljava svoju kulminaciju
I u Hrvatskoj posljednjih dana ne miruju zagovornici pobačaja. pobačaj se brani tobožnjim „pravom na izbor“ žene. „Dalje ruke od moga tijela“, kaže pro-choice vokabular. Međutim, postavlja se pitanje kakav izbor ima nerođeno dijete u slučaju pobačaja ? Nikakav, ono je objekt nečije samovolje. Je li moralno zaustaviti život bespomoćnome biću?
Ovih dana pobačaj se brani time što beba u trbuhu ima tumor. Znači li to da bi trebalo ubiti sve ljude s tumorom? Bi li time svijet postao ljepše mjesto? Sigurni smo da ne bi. K tome, ne radi se tu o ženinu dijelu, nego o drugome ljudskom biću u njezinu tijelu.
Jeste li ikada pitali trudnu ženu: „Kako je vaše tijelo, raste li?“. Ne, nitko o bebi o trbuhu ne govori kao o ženinu tijelu, nego kao o drugome ljudskom biću. Na današnjem Zapadu čini se da i životinje imaju veća prava od nerođene djece. Pro-choiceri kažu da je fetus nije ljudsko biće. To je laž, no i životinje nisu ljudska bića pa se njihovo mučenje ili ubijanje strogo kažnjava.
Je li nerođene dijete ispod razine psa ili mačke? Sumrak zdravog razuma na Zapadu nije bio nikada veći. Ipak, u Hrvatskoj još uvijek postoji zdrava jezgra. I zato se svi okupimo na Hodu za život koji će se u svibnju održati u nekoliko hrvatskih gradova. Neka vide da nas ima…
Izvor: Vigilare
