Dok se mnogi bave politikantstvom, saborski zastupnik prof. dr. sc. Josip Jurčević podsjetio je naciju na povijesnu istinu koju sustavno pokušavaju izbrisati – ulogu Hrvatske i Hrvata u opstanku Bosne i Hercegovine tijekom krvave velikosrpske agresije 90-ih.
Jurčević je podsjetio da je Republika Hrvatska – kroz vojsku, policiju i državne institucije – pružila ključnu i nezamjenjivu pomoć Bosni i Hercegovini, tada razoreno napadnutoj od strane Miloševićevog režima. Redarstvenici BiH su se obučavali u Hrvatskoj, pod okriljem Ministarstva unutarnjih poslova, temeljem odluka predsjednika Tuđmana, izvršne vlasti i Hrvatskog sabora.
“Da nije bilo Republike Hrvatske i njezine pomoći, Bosne i Hercegovine danas ne bi bilo.” – jasno je poručio Jurčević s govornice.
Ova rečenica odjekuje poput istinskog povijesnog svjedočanstva – onog koje se prešućuje, izvrće ili čak kriminalizira, posebno u vremenu kada je velikosrpski i velikobošnjački narativ ponovno oživljen, ovaj put kroz obavijesno-medijske ratove i političku korektnost.
Osim obuke i naoružavanja, Jurčević je naglasio i humanitarnu dimenziju hrvatske pomoći, navodeći kako je više od 10.000 ranjenih pripadnika muslimanske Armije BiH liječeno i zbrinuto u hrvatskim bolnicama. Taj podatak se rijetko spominje – ali je dio šire slike o ulozi Republike Hrvatske kao ključnog čimbenika u obrani i opstanku BiH.
Zanimljivo, ovi podaci dolaze u vrijeme kada se iz Sarajeva – ali i od strane nekih političkih aktera unutar Hrvatske – sve češće može čuti negiranje ili kriminalizacija hrvatske prisutnosti u BiH, pa i same pomoći.
Jurčevićev govor nije samo činjenicama potkrijepljen povijesni pregled – to je poziv na kolektivno pamćenje. Jer dokle god budemo šutjeli, drugi će pisati našu povijest – i pretvarati žrtve u agresore.
Vrijeme je da se istina više ne prešućuje. Vrijeme je da se Hrvatska ne ispričava za ono na što treba biti ponosna.
