Dana 14. veljače 1994. godine, nakon višednevnih krvavih borbi, postrojbe „Viteške“ brigade HVO-a oslobodile su prigradsko naselje Buhine Kuće. Pri tome je poginulo više bojovnika i junaka Lašvanske doline, a među njima i legendarni Josip Plavčić Đokac.
Na današnji dan 1994.godine pri vraćanju izgubljenih položaja oko naselja Buhine Kuće ranjen je Josip Plavčić Đokac. Umro je 15.veljače 1994. od posljedica ranjavanja .Zalutali i odbijeni metak završio je u tijelu tadašnjeg zapovjednika satnije Viteške brigade HVO Josipa Plavčića. Iako se rana od metka nije činila opasnom po život, Đokac je ipak u jedan sat iza pola noći izgubio najtežu životnu bitku.
Đokca se njegovi suborci sjećaju kao legende Domovinskog rata, koji je pomagao svakom čovjeku u nevolji. O njegovoj hrabrosti svjedoči i činjenica da je tijekom rata u više navrata bio ranjavan; nakon jednog ranjavanja prevezen je na liječenje u RH, ali se nakon opravka ponovno vratio i borio za opstanak svog naroda u Vitezu i Lašvanskoj dolini. Do rata je bio zaposlen u poduzeću „Vjetrenica“ u Vitezu, a odmah po izbijanju sukoba aktivirao se u obrani svoga kraja.
Njemu u čast i kao znak zahvale za doprinos u ratu, u središtu grada mu je postavljena spomen bista, te je ulica, koja prolazi kroz naselje Buhine Kuće nazvana po njemu. Akcija postrojba bošnjačke Armije BiH i u viteškom selu Buhine Kuće, kojoj je cilj bio prekidanje putne komunikacije između dvije ratne, hrvatske enklave – Viteza i Busovače, smatra se, uz zločin u Križančevom Selu, jednim od težih zločina u Domovinskome ratu. Naime, 34 civila i vojnika ubijena su u napadu na Buhine Kuće, a ono što i danas tišti mještane tog viteškog naselja jest činjenica da nitko od naredbodavaca ili počinitelja tog zločina, nije izveden pred lice pravde.
