Milorad Pupovac podnio je na proljeće 2020. amandman po kojem traži da pripadnici nacionalnih manjina popisuju pripadnike nacionalnih manjina.
U RH svi državljani su Hrvati po državljanstvu i uživaju ista prava. U RH ne smije netko uživati više prava u usporedbi s nekim drugim pa tako ni pripadnici nacionalnih manjina. Tako pripadnici recimo talijanske nacionalne manjine koji žive u Hrvatskoj za domaće potrebe su Hrvati talijanskog podrijetla. Tako nije moguće da pripadnici manjine u tom svojstvu popisuju pripadnike manjine niti ikog drugog.
Milorad Pupovac je u više navrata javno govorio kako u RH postoje srpska sela, a u RH su sva sela hrvatska, neka katolička, neka dijelom pravoslavna. Srpska su sela u Srbiji i na njih RH nema pretenzije ali Pupovac promiče ideju da Srbija ima pretenzije na neka hrvatska sela, jer ih on smatra srpskim. Što slijedi iz toga – možda neka autonomija, neka nova srpska Krajina, mržnja, balvani i nasilje za koje smo mislili da je iza nas? Takve izjave nisu ni persuazijska vratolomija ni subliminalna poruka, nego otvorena prijetnja državnoj sigurnosti i nema im mjesta u javnom govoru.
Povodom rasprava o Zakonu o popisu stanovništva Milorad Pupovac je rekao nešto na što nitko nije obratio pažnju. Tražio je da se Hrvati izjašnjavaju o svojoj pripadnosti vjerskim zajednicama ali samo o onima koje su registrirane i imaju ugovor sa državom. Na ovaj način iz popisa odmah ispada Crnogorska PC, koju je RH priznala i registrirala 2006. godine ali još uvijek nema ugovor sa državom, zatim mali ali cijenjeni dio hrvatskog naroda Hrvati pravoslavci i njihova HPC. HPC je sljednica svjetski priznate Karlovačke arhiepiskopije, pravoslavne crkve Hrvatskog kraljevstva, koja je postojala kao hrvatska autokefalna crkva više od 200 godina. HPC je odavno ispunila sve zakonske i sve dodatne uvjete ali već godinama čeka registraciju. Izgleda da Milorad Pupovac računa da će se na ovaj način umjetno i na silu povećati broj članova SPC u Hrvatskoj, jer se pravoslavci drugačije ne će moći izjasniti nego samo onako kako će im on propisati.
Na popisu stanovništva 2011. ljudi su se izjašnjavali po narodnosti i vjeroispovjesti kao što predviđa i novi zakon u članku 15. Na tom popisu pravoslavcima se je izjasnilo 16.647 Hrvata. Taj je broj veći od sveukupnog broja članova svih vjerskih zajednica upisanih u Evidenciju vjerskih zajednica.
Što se tiče srpske nacionalne manjine neshvatljivo je kako u Hrvatskoj sva tijela državne i lokalne vlasti olako ne samo prihvaćaju nego čak i promiču kao činjenicu suludu pretpostavku da je svaki Srbin pravoslavac, iz koje pogrješne pretpostavke krivo zaključuju da slijedi i obrnuto, da je svaki pravoslavac Srbin, što je slugansko slijeđenje idejnog obrazca zločinačke četničke ideologije. Ove se dvije pogrješke na žalost ne poništavaju, nego zbrajaju.
U slučaju da su svi Srbi pravoslavci tko su tada onih 3.700 Srba katolika ili 13.000 Srba ateista prema popisu iz 2011.? Jesu li i oni po tomu uopće Srbi? Je li sam Milorad Pupovac Srbin kad znamo da nije pravoslavac nego ateist, iz čega logično proizlazi da nije ni Srbin? Je li on etnomorf, što mu omogućuje da bude generički etnobiznismen? Danas Srbin, a sutra što se više isplati?
U RH svi to zanemaruju i olako se odnose prema tomu. Ispada da je Hrvatska jedina država na svijetu u kojoj su svi pravoslavci Srbi što nije slučaj čak u Srbiji u kojoj postoje 1,5 mln nekih drugih pravoslavaca – Rumunji, Vlasi, Bugari, Makedonci, Cincari … Taj štetni obrazac se čak ni u Srbiji ne provodi tako dosljedno, kako se dosljedno i čeličnom šakom provodi u Hrvatskoj.
Sada je Pupovčev cilj da se pravoslavci u RH mogu izjašnjavati samo kao članovima SPC i na ovaj način želi učvrstiti srpsku crkvu u Hrvatskoj zauvijek.
Izjašnjavanjem o pripadnosti vjerskim zajednicama na popisu stanovništva 2001., SPC je imala samo 40.434 člana. Bilo je nešto malo članova Bugarske PC i Makedonske PC, a čak 196.969 pravoslavaca koji su se izjasnili pravoslavcima bez nacionalnog predznaka. Dakle tada se je samo 18 % pravoslavaca izjasnilo članovima SPC ali godinu i pol kasnije Račan potpisuje ugovor baš s tom srpskom crkvom i nije ga bilo briga za ostalih skoro 200 000 pravoslavaca, koji da su htjeli mogli su se učlaniti u neku drugu stranu PC u Hrvatskoj ali nisu.
Milorad Pupovac sad traži da se ljudi mogu izjašnjavati samo u svezi registriranih vjerskih zajednica i onih koje imaju ugovor sa državom, a zaboravlja kakvo je bilo stanje u travnju 2001. kad su se ljudi izjašnjavali o članstvu u vjerskim zajednicama. Činjenica je da je sa „SPC u Hrvatskoj” Ivica Račan potpisao ništetni ugovor u prosincu 2002., dakle godinu i pol dana nakon što se dio popisivanih slobodno izjasnio o svom članstvu u SPC. U Srbiji je SPC registrirana još kasnije – godine 2006. – pune četiri godine nakon što je registrirana u Hrvatskoj i pet i pol godina nakon popisa stanovništva 2001.
Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica NN 83/02, 73/13 Članak 1. „Crkva ili vjerska zajednica drukčijeg naziva (u daljnjem tekstu: vjerska zajednica) u smislu ovoga Zakona je zajednica fizičkih osoba koje ostvaruju slobodu vjeroispovjedi jednakim javnim obavljanjem vjerskih obreda i drugim očitovanjima svoje vjere (u daljnjem tekstu: vjernici) upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Evidencija).”
Skraćeno: Crkva ili vjerska zajednica u smislu ovoga zakona je zajednica vjernika upisana u Evidenciji vjerskih zajednica u RH.
U Evidenciji vjerskih zajednica RH kod Ministarstva pravosuđa i uprave nema niti SPC, niti „SPC u Hrvatskoj” što znači da u RH nije registrirana bilo kakva srpska crkva.
Od svega toga slijedi da na Popisu stanovništva 2021 popisivani se ne smiju izjašnjavati kao pripadnici niti SPC, niti „SPC u Hrvatskoj” jer nisu registrirani u RH i kao takvi ne smiju na popisu vjerskih zajednica!
Sve koji su podržali amandmane Milorada Pupovca možemo smatrati narodnim izdajicama isto kao što je to bio i Ivica Račan koji je 2002. potpisao sporni i ništetni ugovor sa nepostojećoj „SPC u Hrvatskoj”, koja je navodno podružnica SPC, koja tada nije bila službeno priznata niti od svoje matične države Srbije.
Povodom Pupovčevog poziva za popisivače i kontrolore
Saborska većina svojevremeno odbila je Pupovčeve amandmane koji su podržavali ovakvo pristrano popisivanje, ali to očito ne sprječava vladajuću koaliciju SDSS-a, HDZ-a i Državnog zavoda za statistiku da djeluju kao da su ti amandmani usvojeni, a ne s razlogom odbačeni.
Popisivači ih nadalje trebaju „ohrabriti“ persuazivnim metodama (koje će ih Pupovac u međuvremenu naučiti), da se izjasne da govore srbijanskim jezikom. Zašto ih treba „ohrabriti“ na to? Zato jer je to laž, oni takvim jezikom ne govore, a tim jezikom nikad nisu govorili ni njihovi predci, osim možda manjina u Srijemu. Prema podatcima DZS materinski jezik hrvatskih Srba je HRVATSKI jezik, i to kod 75 % tog manjinskog stanovništva, iz čega logično sliedi da se hrvatski Srbi na popisima stanovništva redovno i plebiscitarno izjašnjavaju za hrvatski jezik kao svoj jezik. Čak i Teslin materinski jezik, prema njegovim školskim dokumentima, bio je hrvatski, iz čega proizlazi i materinski jezik njegovih pravoslavnih roditelja, ostalih predaka i rođaka. Današnji hrvatski Srbi nikad nisu govorili srbijanski, nego su kao doseljeni pravoslavni Hrvati iz npr. Turske Hrvatske, oduvijek govorili hrvatskim jezikom. Također, dio govornika staroslavenskog jezika koji je došao iz Turskog carstva, prešao je izravno s tog jezika na hrvatski jezik.
Za svakog sljedbenika zločinačke velikosrpske ideje, Srbin je samo pripadnik SPC koji govori srbijanski, svi drugi Srbi (katolici, muslimani, etc…) za njega su drugorazredni Srbi jer velikosrbijanska ideologija koju njeguje paraobavještajna organizacija koja se lažno predstavlja SPC, na njih nema nikakav utjecaj.
HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR, izvor: HPC.
