Prije samo pet-šest godina bez problema ste na Facebooku još uvijek mogli pronaći grupe u kojima su Hrvati i Bošnjaci pričali slične priče o zajedničkoj patnji, iste događaje dijelili, fotografije sa slavlja u miješanim selima
Piše:Dr.sc. Ivica Granić
Prije samo pet-šest godina bez problema ste na Facebooku još uvijek mogli pronaći grupe u kojima su Hrvati i Bošnjaci pričali slične priče o zajedničkoj patnji, iste događaje dijelili, fotografije sa slavlja u miješanim selima. To nije bila nikakva novost. Na žalost, takve grupe danas ne postoje, zamijenjene su tisućama privatnih i javnih profila, stranica i komentara, u kojima se Hrvate svakodnevno pretvara u neprijatelja broj jedan, daleko većeg čak i od Srba, zapravo većeg od bilo koga.
Legitimno predstavljanje
Počelo je polako, koncem 2022. godine, a raslo svakim novim hrvatskim zahtjevom za izbornom reformom. Svaki put kada bi Čović, ili netko iz HDZ-a, spomenuo ‘legitimno predstavljanje’, lavina bi bila pokrenuta. Eksplozija mržnje dogodila se 2024. i 2025. godine, algoritmi su poludjeli, bošnjačke stranice i influenceri kao da su shvatili kako je najlakši način za zadržati publiku tako što će Hrvate pretvoriti u vječne ‘ustaše’, ‘izdajnike’, ‘okupatore’ i ‘manjinu koja se ponaša kao većina.’ Danas je dovoljno otvoriti bilo koju veću bošnjačku grupu ili profil političara iz SDA, NiP-a, SDP-a ili ‘građanskih’ aktivista, pod svakom vijesti o Mostaru, Lašvanskoj dolini, Thompsonu, Širokom Brijegu ili čak o nekom običnom koncertu u Livnu, tisuće mrziteljskih komentara pojavi se u minuti: ‘Ustaše opet dižu glavu’, ‘Herceg-Bosna se vraća, vrijeme je da ih se konačno slomi’, ‘Federacija je naša, neka sele u Hrvatsku ako im nije dobro’. Više nisu u pitanju pojedinačni trolovi, riječ je o masovnoj pojavi, baš svaki put kad se spomene bilo kakav hrvatski zahtjev na Facebooku aktiviraju se grupe sa desetinama tisuća članova koji šire ekstremnu mržnju prema Hrvatima, često dijele fotomontaže hrvatske djece u uniformama NDH, otvoreno pišu kako ‘Hrvati nemaju pravo na ništa, osim onoga što im mi damo’.
Profesionalna mržnja
A najgore je što se mržnja zapravo profesionalizirala. Pojavili su se profili koji doslovno žive od toga, svaki dan objavljuju ‘analize’ kako Hrvati ‘potkradaju Federaciju’, kako ‘lažu o majorizaciji’, kako su ‘zahvaljujući Daytonu dobili previše’. Iza njih stoje pravi timovi, plaćeni ili ideološki motivirani, jedan takav kojeg smo pronašli ima preko 80.000 pratitelja, i svaki njegov post o Hrvatima dobije tisuće lajkova i shareova u roku od sat vremena. Posebno je otrovno na TikToku i Instagramu, gdje mladi Bošnjaci, rođeni poslije rata, rastu uz video-klipove u kojima se Hrvati prikazuju kao vječni fašisti, a svaki hrvatski simbol, od ‘šahovnice’ do grba Herceg-Bosne, kao dokaz ‘nacizma’. Djeca od 15-16 godina u komentarima pišu stvari koje bi čak i njihovi roditelji 1995. godine smatrali ekstremnim. Istovremeno se Hrvatima brišu objave, algoritam kao da je naučio, mržnja prema Hrvatima prolazi, kritika prema Bošnjacima se guši. Uglavnom, FBiH je za Hrvate postala neprijateljsko okruženje, Bošnjaci svakoga dana kao da upozoravaju ‘tu ste samo zato što vas još nismo uspjeli potpuno izbrisati’, više nije riječ o političkoj retorici, u pitanju je sistematsko trovanje uma jedne generacije, ekstremna mržnja koja se više ne skriva iza političkih stranaka, ona je postala mainstream kultura na mrežama. I svakim novim danom, svakim novim postom, svakim novim ‘ustašo’ u komentarima, mostovi koji su još postojali 2015. ili 2020. godine, jednostavno nestaju. U tišini ekrana, bez metaka i krvi, događa se nešto znatno opasnije: polako, ali sigurno, Hrvati u FBiH pretvaraju se u strance u vlastitoj zemlji. Najstrašnije od svega je što ta mržnja više ne treba rat da bi rasla, dovoljan je samo internet.
Slučaj Sanela Kajana
Slučaj Sanela Kajana i mural na kome se nalazi stilizirani Slobodan Praljak u Mostaru recentan je primjer koji se savršeno uklapa u trend porasta ekstremne mržnje prema Hrvatima. Sanel Kajan, zastupnik u Parlamentu FBiH, član DF-a Željka Komšića, bošnjački političar, prije dvadesetak dana uputio je službeni zahtjev gradskoj komunalnoj službi u Mostaru za žurno uklanjanje dvaju murala posvećenih Slobodanu Praljku. Kao razlog navodno je veličanje osuđenog ratnog zločinca. Inspekcija je obišla lokacije obadva murala, jedan na privatnom, a drugi na javnom zemljištu, potvrdila postojanje i pokrenula postupak uklanjanja murala na javnom prostoru. Kajan je sve proglasio ‘pobjedom za pravdu i zakon’, pozivajući se na Kazneni zakon BiH, najavljujući daljnje akcije uklanjanja murala u Podhumu, na privatnom posjedu, tražeći angažman gradskog vijeća i pravosuđa.
Bura reakcija
Posljedično je pokrenuta bura reakcija, posebno na društvenim mrežama, gdje se vidi ekstreman porast mržnje i dehumanizacije. Bošnjačka strana daje potporu Kajanu, mnogi komentari slave ga kao ‘borca protiv fašizma i ustaštva’ i ‘čistača otrova’. Navodi se kako ‘konačno netko radi svoj posao’, kako ‘Ustaše ne smiju imati heroje’, ‘Veličanje zločinaca je također zločin’. Agenda se proširila po grupama i profilima, Praljka se rutinski naziva ‘zločincem’, a Hrvati u Hercegovini ‘izdajnicima’ ili ‘manjinom koja se ponaša kao većina’. Hrvatska strana je bijesna, reakcije su žestoke, Hrvati mural vide kao simbol otpora i sjećanja na ‘herojsku žrtvu’ i Praljkovo samoubojstvo u Haagu s riječima ‘Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu’, što se često citira.
Brisanje nacionalnog
Da je jasno kako je riječ o osmišljenoj i strogo koordiniranoj kampanji potvrđuje istovremen zahtjev bošnjačke udruga ‘Mostarski krug’, kojeg vodi novinar Alija Behram, zatražili su od visokog međunarodnog predstavnika Christiana Schmidta da ukloni pridjev hrvatski iz naziva Hrvatskog narodnog kazališta koje se gradi u središtu grada, te iz Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače. Hrvati i sve što nosi naziv hrvatski i hrvatsko nije stvar ničijeg izbora, niti o tome itko drugi može odlučivati, dakle o pitanjima hrvatskih nacionalnih interesa odlučivat će i odlučuju jedino Hrvati. Mostar nije grad bez identiteta, nego grad koji poštuje sve identitete, pa tako i hrvatski. Međutim, jasan je trend i namjera kojom ide bošnjačka strana, a to je brisanje nacionalnog identiteta Hrvata i stvaranje nekakve jogurt-građanske platforme u FBiH, u kojoj Bošnjaci, obzirom da čine apsolutnu većinu od čak 78 posto u odnosu na hrvatskih 20 posto, mogu raditi što god hoće.
Širi kontekst
Bez sumnje nije riječ ni o kakvim izoliranim slučajevima, u pitanju je dobro osmišljana kampanja, svaki simbol, svaki mural, svaki grafit ili javni znak povezan s hrvatskom stranom postaje meta zahtjeva za uklanjanjem, uz optužbe za ‘veličanje zločina, fašizma i ustaštva’, riječ je o svojevrsnom etničkom čišćenje kulture, majorizaciji i pokušaju brisanja identiteta. U Mostaru, gdje su etničke linije najnapetije, ovakvi incidenti brzo postaju simbolički rat u kojem bošnjačka strana politikom ‘čišćenja od fašizma’ zapravo pokušava obrisati tuđi identitet i povijest, što odnose čini još kompleksnijim, s dubokim traumama.
Strah Bošnjaka od Srba
Hrvati i Bošnjaci bili su saveznici protiv srpske agresije. Republika Hrvatska, kao susjedna zemlja, zbrinula je oko pola milijuna bošnjačkih izbjeglica, što je bilo ogromno humanitarno i ekonomsko opterećenje za Hrvatsku, koja je i sama bila u ratu. Osim toga Armija BiH praktički sve oružje dobila je preko Republike Hrvatske, Bošnjaci su se besplatno liječili u RH, međutim savez se raspao 1993., kada je izbio bošnjačko-hrvatski sukob, s teškim zločinima na obje strane. Sukob je završio Washingtonskim sporazumom 1994. ali traume su ostala. Strah Bošnjaka od Srba duboko je ukorijenjen, prije svega zbog genocida u Srebrenici i etničkog čišćenja. Osim toga, recentne Dodikove separatističke prijetnje pojačavaju strah. U isto vrijeme Bošnjaci provode tešku majorizaciju nad Hrvatima, najčešće preglašavajući Hrvate u institucijama FBiH, gdje su Hrvati, kako rekosmo, apsolutna manjina. Najnoviji trend je da baš svaki hrvatski zahtjev za autonomijom u vidu trećeg entiteta Bošnjaci shvaćaju kao prijetnju. Moglo bi se kazati kako se Bošnjaci zapravo boje Srba, a Hrvate patološki mrze, i sve će učiniti da ono što su ratom izgubili od Srba nadoknade tihim progonom ili majorizacijom Hrvata u FBiH. Posljedično, Hrvati su prisiljeni saveznike tražiti na srpskoj strani, odnosi im se poboljšavaju, posebno na političkoj razini. Dragan Čović podržava neke Dodikove inicijative protiv pokušaja nametanja centralizacije iz Sarajeva, svima je jasno kako Bošnjaci igraju na dominaciju, što je zapravo pragmatično jer Hrvati nemaju teritorijalnu bazu za odcjepljenje zbog čega su i prisiljeni tražiti saveznike protiv bošnjačke majorizacije.
