”Kada gledate nekoliko tona težak avion na zemlji, „očito“ je da tako nešto ne može samo tako poletjeti. Jednako je tako „očito“ da je sunce puno manje od zemlje i podjednako veliko kao mjesec.Stvari koje nam se čine „očitim“, vrlo često nisu takve kakve izgledaju. Maska u određenoj mjeri zaustavlja kapljice koje izlaze iz vaših usta iz nosa i „očito“ je da zbog toga umanjuje širenje zaraze. To je možda točno u određenim situacijama, no tijekom ove pandemije prikupljena je ogromna količina dokaza da to nije točno. Nametanje upotrebe maske naprosto nema učinka na širenje epidemije.
Vjerujem da mnogi od vas misle drugačije. I ja sam bio veliki pobornik korištenja maski i to sam javno naglašavao. Međutim dokazi vrlo jasno pokazuju suprotno i onda treba priznati da ono što mi se činilo „očito“, ipak nije točno. Znanost trebamo upravo zato da spoznamo ono što ne vidimo i da nam pokaže da nešto što se čini „očitim“, ipak nije tako. Nije sramota promijeniti mišljenje kada dokazi pokažu da niste u pravu. Sramota je i dalje tvrditi da ste u pravu, ako dokazi pokazuju suprotno…” napisao je Gordan Lauc na svom Facebook profilu.
A njegove tvrdnje potvrđuje iskustvo i istraživanje koje je provedeno u SAD-u:
Prošlog ljeta, dok je Delta val uništio nadu da će široko rasprostranjeno cijepljenje okončati pandemiju, nekoliko gradova i država pod demokratskim upravljanjem u Americi ponovno je uvelo obvezno nošenje maski dok su nekoliko drugih američkih država i gradova, posebice New York, kao i mnoge države i gradovi pod vodstvom republikanaca, odlučile ukinuti obvezu nošenja maski.
Ova razlika u epidemiološkim mjerama stvorila je priliku da se ispita učinkovitost nošenja maski. Ona područja koja su ukinula obvezu nošenja maski su u biti bile kontrolne skupine za procjenu učinka epidemijskih politika na broj zaraza i smrtnost. Ali ni ”stručnjaci” za javno zdravstvo niti bilo koji od srednjostrujaških medija nisu iskoristili ovu priliku da u biti ispitaju učinkovitost nošenja maski u sprječavanju širenja epidemije. Razlog je jasan. Rezultati su pokazali da nošenje maski nema smisla u sprječavanju širenja zaraze i da nema razlike u područjima gdje su maske bile obvezne i u onima u kojima nisu.
Jedan od rijetkih koji se posvetio ovoj temi je bio Ian Miller, koji je u posljednje dvije godine objavio obilne komentare temeljene na podacima o rezultatima različitih javnozdravstvenih mjera u borbi protiv Covida.
Miller uvijek iznova dolazi do istog zaključka: da ad hoc politike ublažavanja pandemije koje se uvode od 2020. sustavno nisu uspjele postići ciljeve. Miller je sada sastavio jedan podskup svojih grafikona i komentara u knjigu pod naslovom Unmasked: The Global Failure of Covid Mask Mandates koja se usredotočuje isključivo na najprisutniju strategiju suzbijanja pandemije koju primjenjuju vlade diljem svijeta: maske.
Podržavanje nošenja maski od strane medicinskih tijela i javno zdravstvenih tijela diljem svijeta, pokazuje Miller, dovelo je do napuštanja dugogodišnjeg stava da su maske beskorisna, pa čak i štetna mjera. Tijekom prethodnih desetljeća, brojna kontrolirana ispitivanja procjenjivala su učinkovitost maski u kontroli širenja respiratornih virusa poput gripe, a simulacije pandemije ocjenjivale su njihov potencijal.
Dokument koji je Svjetska zdravstvena organizacija objavila 2019. uokvirio je rezultate ovih studija bez sumnje: “nije bilo dokaza da su maske za lice učinkovite u smanjenju prijenosa laboratorijski potvrđene gripe”. Stoga ne iznenađuje da kada je CDC izvijestio novinare o pandemiji u veljači 2020., nošenje maski nije ni spomenuto među mjerama koje bi mogle biti donesene. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva također je početkom 2020. izjavila da nema dokaza koji podržavaju nošenje maske a i naši članovi Stožera su tvrdili isto.
Miller je opravdano podrugljiv prema stručnjacima koji su na svakom koraku propagirali sumnjive i sulude mjere, ali ironična implikacija njegove knjige je da je velik dio stručnih smjernica prije 2020. godine potvrđen. Prije nego što se Covid pojavio, znanstvenici i dužnosnici uvijek su iznova savjetovali da maske nisu učinkovite u suzbijanju pandemijskog respiratornog virusa, a dokazi koje je Miller prikupio sugeriraju da su bili točni.
Dvije godine nakon pandemije, stručnjaci su sada posljednji koji potvrđuju točnost svojih ranijih predviđanja. To postavlja pitanje zašto su u pandemiji Covida promijenili smjer i žrtvovali vlastiti kredibilitet inzistirajući na obveznom nošenju maski. Miller se ograničava na podatke, a ako postoji ograničenje za njegovu knjigu, to je to što ne nudi nikakvo uvjerljivo objašnjenje zašto jeveliki broj stručnjaka inzistirao na mjerama koje su nekoć smatrali beskorisnom i štetnom.
Nije teško shvatiti zašto su političari prihvatili nošenje maski kao jednu od mjera za suzbijanje epidemije. Maske su savršeni oblik higijenskog kazališta, prenoseći intuitivni osjećaj sigurnosti bez obzira na njihovu učinkovitost. Oni također prebacuju odgovornost za kontrolu pandemije na obične ljude. Prenapučenost odjela intenzivnog liječenja može se okriviti zbog lošeg ponašanja “anti-maskera”, a ne zbog propusta od strane vlada i direktora bolnica. Kada broj slučajeva i smrti poraste, za to su krivi građani, a ne vodstvo.
Nekritička podrška znanstvenog i medicinskog establišmenta maskama i drugim sumnjivim politikama samo je posljednja manifestacija njegove nesamostalnosti od političkih imperativa. Nakon što su se nekoliko godina našli na udaru retoričkih napada desničarskih populista u usponu, stručnjaci su iskoristili pandemiju kao priliku da ponovno uspostave svoj status i autoritet – i status liberalno-tehnokratskih političara s kojima su uglavnom poravnati.
Dugoročno, međutim, privremene političke prednosti koje su time stekli su sada nadjačane diskreditirajućim učinkom njihova prihvaćanja cenzure, propagande i vladavine dekretima. Natjerati nas sve da stavimo maske bio je trenutak skidanja maske za klasu stručnjaka – a ono što sada možemo vidjeti nije lijepo.
Maske su “Petrijeve pelene”
Petrijeva zdjelica je plitka prozirna staklena ili plastična cilindarska zdjelica koju biolozi koriste u promatranju raznih kultura bakterija i drugih mikroorganizama na posebno pripravljenim hranjivim podlogama.
Očito se maske mogu slobodno nazivati “Petrijeve pelene”. Slina, topli dah, CO2 i pH kiselost od CO22 – to je super hranjiva podloga. Udisanje (recikliranje) tako obogaćenih/pojačanih mikroorganizama natrag u pluća i grlo/nos, to ne može biti zdravo. I da to nije dovoljno, uz to imam lošu vijest da maske ne djeluju.
Još jednom sve pozivam da rade privatnu statistiku – tko se od prijatelja razboljeva više; anti-maskeri ili maskeri.
Jedini način da se izmjeri učinkovitost nošenja maski je da se pogleda njihov stvarni uspjeh. To je ono što je Miller učinio, a rezultat je, tvrdi on, jasan: “nošenje maski pokazali su vrlo mali utjecaj, ako ga uopće ima, na krivulje slučajeva diljem Sjedinjenih Država i na mnogim drugim međunarodnim lokacijama.”
Koliko ćemo još dopustiti ovoj “znanosti o ravnoj zemlji” da nadvlada našu slobodu, ljudsko dostojanstvo i pravo da neograničeni udišemo zrak? Mnoge države, uključujući i Hrvatsku to nalažu čak i maloj djeci. Tipično, da bi donijela takav drakonski i osobni propis nečije osobe – u mjeri koja bi ikad mogla biti ustavna – vlada mora iznijeti značajne dokaze da je ograničenje neophodno i učinkovito i predložiti njegovu primjenu na najmanje restriktivne načine za minimalnu količina potrebnog vremena. Nažalost, Ustav je bačen na stranu bezosjećajno koliko i zdrav razum i dugogodišnja znanost o širenju respiratornih virusa.
Očito, što gore, to bolje.
