Pokolj u Briševu 1992.,hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.
U selu u kojem je živjelo nešto manje od 400 stanovnika, mahom Hrvata, pobijeno je zvjerski barem 67 hrvatskih mještana. Svi do posljednjeg – civili.
Pokolj u Briševu, hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta, 24. i 25. srpnja 1992. počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade iz Sanskog Mosta Vojske Republike Srpske. Ovo je najmasovniji ratni zločin nad Hrvatima u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine, piše Dnevnik.ba.
U bh. medijskom prostoru, pa i u hrvatskoj javnosti, već godinama čitamo o Gruborima, Medačkom džepu i Ahmićima. Mjesto monstruoznog pokolja golorukih Hrvata – za hrvatsku javnost je nepoznato!
Ubijane su čitave obitelji. Iz obitelji Matanović ubijeno je trinaest članova, iz obitelji Buzuk deset, Ivandić devetero, Marijan sedmero, Mlinara i Komljena po petero… Prije nego su smaknute gotovo sve su žene silovane, a muškarci su bili prisiljeni gledati. Većina žrtava je masakrirana; odsječeni su im nosevi, spolni organi ili uši…
Zapaljene su sve hrvatske kuće i crkva, a prošle godine su razbijene spomen ploče s imenima pogubljenih.
Napominjemo, žrtve zločina su bili civili; poljoprivrednici, seljaci, zemljoposjednici. Svakodnevni ljudi koje nije zanimala politika.
Bivši pripadnik vojske Republike Srpske Mićo Praštalo, koji je, uz ostalo, optužen za sudjelovanje u ovom stravičnom pokolju, počinio je samoubojstvo. On je tada bio na dužnosti zapovjednika jedne bojne iz sastava vojske RS koja je bila uključena u operacije masovnih etničkih progona nesrpskog stanovništva s područja općina Sanski Most i Ključ.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Briševu je živjelo 370 Hrvata. Na popisu provedenom 2013. godine bilo ih je tek četiri, a Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.
Danas, 31 godinu poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.
