Povijest

Herojski podvig SJP „ Alfa “ i Milijana Brkića u akciji Maslenica: ‘Pet sati su po ledenom Velebitu nosili teško ranjenog suborca’

U VRO Maslenica SJP „Alfa“ izvršila je svoju zadaću besprijekorno.

Njihov pothvat iza neprijateljske linije izveli su u najtežim uvjetima po stijenama pokrivenim snijegom i ledom šibani hladnim vjetrovima. Agresoru su na Velebitu zadali težak udarac. Snagom zajedništva ispod prijevoja Mali Alan SJP „Alfa” upisala je najtežu, ali i najveću pobjedu u ratnom putu postrojbe, a koja je pridonijela uspjehu VRO Maslenica. Spojena je sjeverna i južna Hrvatska u koordiniranoj operaciji Hrvatske vojske i policije pod vrhovnim zapovjedništvom dr. Franje Tuđmana! Početak je to kraja srbočetničke okupacije naše voljene Domovine.

Ratni suborci iz specijalne postrojbe Alfe i udovice poginulih heroja Domovinskog rata prvi put otkrivaju kako ih je nekadašnji zamjenik predsjednika HDZ-a i zapovjednik specijalne jedinice Alfe u najtežim uvjetima neustrašivo vodio do pobjede.

Bio je to težak zadatak. Upravo je krenula vojnoredarstvena akcija Maslenica. Mladi specijalac Milijan Brkić sa svojom je postrojbom Alfe, elitnom jedinicom specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova, morao iza neprijateljskih linija. Učinili su odličan posao. Njihovo diverzantsko djelovanje razbacalo je agresorske postrojbe i akcija je uspjela. No, na teškom velebitskom terenu, negdje odmah uz Mali Alan, neprijateljski hici pogodili su Ivicu Drmića. Bilo je to 22. siječnja 1993., točno na Ivičin 31. rođendan. Ivica je teško ranjen.

Suborci kažu da mu ni kirurg na licu mjesta ne bi mogao pomoći. Ipak, nisu odustajali. Nekoliko pripadnika Alfi, među kojima je bio i Brkić, više od pet sati nosili su teško ranjenog Drmića. Još je davao znakove života. Međutim, njima to nije bilo toliko bitno. Svaki pripadnik Alfi znao je da se suborca ne ostavlja, živog ili mrtvog. Brkić i njegovi borci slijepo su se držali tog pravila, znajući da će, ako zatreba, svaki drugi Alfa za njih učiniti isto.

Nakon višesatnog uspinjanja, helikopter je Drmića uspio prebaciti u bolnicu. Na žalost, nije preživio, a na mjestu njegove pogibije postavljen je spomenik na koji Brkić svakog 22. siječnja, priča nam Drmićeva udovica Tanja, dođe pomoliti se za njegovu dušu. Kad je poginuo Tanja je bila trudna sa drugim djetetom.

Život je Drmić zapravo izgubio u jednoj od najuspješnijih akcija „Alfi“ budući da je u toj akciji poginulo 25 neprijateljskih vojnika i četničkih dragovoljaca i uništen je veći broj vozila i borbene tehnike. 

Ivica Drmić je rođen u Vrilu, Tomislavgrad, BiH, 22. 01. 1962. godine.
Odlikovan je Spomenicom domovinskog rata, a posthumno je odlikovan odličjem “Red kneza Domagoja” i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom”.

Brkićev dubok trag u MUP-u

To je samo jedna od epizoda ratnog puta Milijana “Vase” Brkića, čovjeka kojeg većina javnosti percipira kao grubog, gdjekad i zlovoljnog HDZ-ovca, ali koji je devedesetih, kroz svoje djelovanje u MUP-u, ostavio dubok trag.

– Teško je izdvojiti neku posebnu priču o njegovom herojstvu. Ne zato što ih nije bilo, nego zato što su u Alfe doista dolazili samo najbolji i najiskusniji ljudi iz sustava. Svi su vodovi bili otprilike podjednaki, nije da je V. vod dao više od drugih. Svatko od nas živio je za svoju postrojbu i nikada nije bilo upitno dati sve, pa i život, za suborca iz postrojbe – govori Dean Rostohar, danas jedan od instruktora koji podučava mnoge elitne postrojbe u svijetu, a tada član V. voda Alfi u kojem je bio i Brkić. Bio je to vod sastavljen od najboljih i najspremnijih boraca, fizički i psihički izdržljivih ratnika i sportaša. A Vaso, govori kroz smijeh, nije bio sportaš.

– Ali, on je baš uvijek pokazivao odlike izvrsnog vođe. Bio je vrhunski profesionalac i nikada nije ostavio posao nedovršen. Možda ga zato javnost i percipira kao pomalo grubu osobu, no njemu su profesionalnost i ozbiljnost uvijek bili na izuzetno visokoj razini. Znao je povesti ljude. Uvijek je nosio uglavnom kalašnjikov i snajper, ali svi smo, manje više, imali različito naoružanje i znali baratati svim oružjem – govori Rostohar. On se postrojbi, koja je u potpunosti sastavljena od dragovoljaca, priključio među prvima. Brkić je došao nekoliko mjeseci kasnije. Prije toga radio je kratko u policiji i to na poslovima osiguranja zračne luke. Došavši u Alfe, Brkić je brzo stekao povjerenje svojih kolega.

U Alfama su mu iz zezancije dali srpsko ime, a kasnije je to postalo njegovo kodno ime’

Brkićevi suborci otkrivaju i tajnu kako je Vaso postao – Vaso.

– Bili smo zanimljiva postrojba. Prošli smo mukotrpno hodanje, ležanje u lokvama, kiše, strah, ranjavanja, ali danas, kada se sjetim svega, najviše pamtim odličnu zafrkanciju nakon odrađenih terena. To nas je držalo, a Vaso je uvijek bio odličan kada se treba opustiti. Kada je radio, radio je, a kada se zezao, zezao se. Imali smo, tih ratnih dana, neki svoj smisao za humor. Bilo je u Alfama i Srba, odlični dečki. Njima smo svima nadjenuli hrvatska imena. Ja sam Dean i zvali su me Dejo, a Milijan Brkić dobio je srpsko ime Vaso. Kasnije je to ime postalo njegovo kodno ime, no dali su mu ga upravo Alfe i vjerujem da je na njega ponosan, baš kao što smo i svi mi ponosni na to vrijeme – zaključuje Rostohar za jutarnji.hr.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Izvor
jutarnji.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button