Na jučerašnji dan 1959. umro je Ante Pavelić. Pavelić je rođen u Bradini kod Konjica 14. srpnja 1889. i bio je hrvatski političar, odvjetnik, revolucionar, osnivač i vođa Ustaškoga pokreta te poglavnik Nezavisne Države Hrvatske koja je u Drugom svjetskom ratu osnovana pod okriljem fašističke Italije i nacističke Njemačke
Pavelić je preminuo 28. prosinca 1959. u bolnici Alemán u Madridu u 70. godini života od rana zadobivenih u atentatu 1957. Pokopan je na groblju San Isidro, najstarijem privatnom groblju u Madridu.
Crtice…
Nijemci su htjeli dati vodstvo nezavisne Hrvatske predsjedniku Seljačke stranke, Vlatku Mačeku, što im se činilo bolje nego podržati ustaše, jer su Nijemci imali mišljenje da je Pavelić talijanski štićenik. Kada je Maček odbio njemačku ponudu, Adolf Hitler prihvatio je talijanski prijedlog i Ante Pavelić je postavljen na čelo novonastale hrvatske države.
Dana 10. travnja 1941., doglavnik Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku u ime poglavnika dr. Ante Pavelića. Dana 13. travnja 1941. Pavelić je stigao u Hrvatsku, a noć na 15. travnja 1941. provodi sa svojom ustaškom emigrantskom pratnjom u Zagrebu. Počeo je obnašati svoje dužnosti čelnika države i proglasio vladu. Nedugo zatim i njegova obitelj stiže u Zagreb.
Njemački utjecaj na Hrvatsku (kao i na druge zemlje Mađarsku, Srbiju itd…) vodio je do donošenja zakona o zatvaranju Židova što je u narodu dočekano s nevjericom obzirom da su veliki broj visokopozicioniranih časnika Domobranstva činili Židovi, kao što su i supruge nekih ministara bile Židovke. Josip Frank, poznati pravaški političar i čovjek u čijoj je stranci bio i sam Pavelić, također je bio Židov do svoje 18 godine kada je prešao na katoličku vjeru, Pavelićeva supruga Marija bila je Židovka sa majčine strane. Cijelih 35% generalskog zbora nisu bili Hrvati.
Niti dva mjeseca nakon uspostave Nezavisna Država Hrvatska morala se odreći dijela svog teritorija u korist fašističke Italije. To je regulirano potpisivanjem famoznih Rimskih ugovora 18. svibnja 1941. godine. Ugovore su u Rimu potpisali Ante Pavelić i Mussolini, a prisutni su bili i talijanski ministar vanjskih poslova, grof Ciano, te svi ministri vlade NDH.
Rimski sporazum bio je po mnogima jedna od najvećih izdaja u povijesti hrvatskog naroda. Prema tom ugovoru, što su ga potpisali Pavelić i Mussolini, Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju i to: područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Posljedice ugovora su bile katastrofalne – nestajanje početnog oduševljenja novonastalom hrvatskom državom i gnjev na ustašku vlast u većem dijelu NDH.
To je rezultiralo i da je veliki dio Hrvata sa tih područja pristupio antifašističkom partizanskom pokretu .
Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, svi krajevi vraćeni su NDH, ali su u biti bili pod kontrolom njemačkih trupa.
Pavelićeva odluka od 09. rujna 1943.
“Nekoliko sati nakon kapitulacije Muslolinijevog režima, točnije 09. rujna 1943.,proglasom hrvatskom narodu obratio se i tadašnji poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić. U tom proglasu obznanio je i odluku hrvatskog državnog vodstva o ponovnom priključenju Dalmacije i Istre Hrvatskoj”, vijest je koju prenose hrvatska sredstva javnog priopćavanja u rujnu 1943.godine.
Na temelju te odluke u sastav Nezavisne Države Hrvatske ušli su područja koje je Italija otela Rapallskim sporazumom iz 1920., temeljenom na tajnom Londonskom ugovoru i Versajskom mirovnom sporazumu, kao i područja koja su u sastav Italije ušla na temelju Rimskih ugovora koje su 1941. potpisali Musolini i Pavelić. Na područjima koja su ovom odlukom priključena Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tada je živjelo 674.000 Hrvata.
