Povodom obilježavanja 27.srpnja, od strane aktualne vlasti i dijela stranaka u Hrvatskoj, kao dana navodnog “ustanka naroda i narodnosti Republike Hrvatske protiv vlasti u NDH 1941.g. u Srbu”
Hrvatska je jedina zemlja u svijetu koja slavi masakr vlastitog naroda. Komunistička laž koja je 75 godinu pothranjivala mit o nekakvom ustanku protiv fašizma i danas je aktualna, u novoj hrvatskoj državi. U državi koja je doživjela isti takav “ustanak” 1991.g., počevši od masakriranja policajaca u Borovu selu, preko Plitvica pa do nebrojenih strahovitih zločina nad hrvatskim narodom. Dana 25. srpnja 1990. održan je velikosrpski Sabor u Srbu na kojem je donesena secesionistička Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda. Neposredno poslije 17. kolovoza 1990. izbila je balvan revolucija, oružana pobuna protiv legalne hrvatske vlasti. Pitanje je da li uskoro možemo očekivati i ”proslavu početka balvan revolucije”?
Pobunjenici su uspostavili paradržavnu vlast i de facto bili integrirani u ustavno-pravni poredak Srbije. Višestrukim upletanjima JNA, MUP RH nije uspio vratiti Srb u ustavno-pravni poredak Hrvatske. Mjesto je ostalo pod srpskom pobunjeničkom okupacijom sve do oslobodilačke akcije Oluja. Srb je do 1995. bio u sastavu Općine Donji Lapac, a od 1995., nakon oslobođenja toga kraja Hrvatske, priključen je Općini Gračac.
U oružanom ustanku u Srbu, u kojemu je četnička fašistička puška opalila u hrvatske civile, sudjelovalo je 4.500 četnika (četiri tisuće i pet stotina), i 30 (trideset) srpskih komunista, te taj ustanak nije bio “antifašistički“ kako laže udruga bivših partizanskih ratnih veterana (komunista) iz Republike Hrvatske, Srpsko narodno vijeće i dr.
Tijekom ustanka u Srbu koji je započeo 26. srpnja 1941. godine, četničko-komunistički ustanici ušli su u Brotnju, zaselak između Donjeg Lapca i Srba te okrutno pobili sve članove obitelji Ivezić, ukupno 37 osoba, među kojima je bilo 18-ero djece u dobi od tri do 18 godina. Žrtve su žive bačene u obližnje jame – u jamu na Dabinom vrhu, Srpskome Klancu te u jamu Golubinku.
Više o tome u članku: https://crodex.net/akteri-famoznog-ustanka-u-srbu-likvidirali-37-clanova-obitelji-ivezic/
U hrvatskom selu Krnjeuša pobili su 240 hrvatskih civila te zapalili katoličku crkvu , a svećenika Barišića su pekli na ražnju ispred crkve. Na isti su način pobijeni, kuće im spaljene, a preživjeli pobjegli. Za samo nekoliko dana četnici su, prema istraživanju Josipa Jurjevića i Ane Došen, ubili 240 Hrvata, od toga 35 djece u dobi do sedam godina i 14 u dobi do dvanaest godina, 72 žene i 119 ostalih, među kojima su župnik Krešimir Barišić i tri svećenička pripravnika. Bačeni su u jame Golubnjača i Kaluđerica.
Slijedio je teroristički napad na hrvatske hodočasnike iz Drvara i masovno klanje i ubijanje zarobljenih civila i svećenika. Hrvatski hodočasnici krenuli su malom šumskom prugom koja je u to vrijeme išla iz Prijedora preko Sanskog Mosta i Ključa do Bosanskog Petrovca i od tamo preko Oštrelja do Drvara U kompoziciji vlaka bilo je desetak putničkih vagona u kojima su se kao putnici nalazili vjerski hodočasnici.
