U hrvatskom javnom prostoru već godinama gledamo isti obrazac: svaki tragičan događaj, svaki zločin, svaki oblik nasilja nad ženama — prije nego što policija uopće utvrdi činjenice — postaje oružje u rukama ultralijevih aktivistica i militantnih feminističkih krugova. Umjesto da se bore protiv nasilnika, oni vode rat protiv — vjernika.
Najnoviji primjer dolazi od Sanje Sarnavke, dugogodišnje kontroverzne feminističke aktivistice i zaštitnog lica NGO-scene, koja je pokrenula peticiju da se zabrani molitva muškaraca na trgovima, odnosno da se javni prostor zatvori za skupine koje prve subote u mjesecu mirno mole krunicu za dostojanstvo muškaraca, žena i obitelji.
Zašto? Jer po njima ta molitva „pogađa žene“ i „doprinosi opravdavanju nasilja”.
Ideološka manipulacija umjesto brige za žrtve
Kada se skine ideološka šminka, ostaje brutalna istina:
ljevica i feministički aktivistički sektor koriste smrt žena kao alat u svojim obračunima s vjernicima, Crkvom i tradicionalnim vrijednostima.
To je strategija stara desetljećima — pronađi tragediju, ogoli je od ljudskog dostojanstva, pretvori žrtvu u političku municiju i ispali prema onima koji ti smetaju.
Jer realno, postoji li ijedan slučaj u kojem su molitelji, ti mirni, pristojni, nenasilni ljudi, bili ikako povezani s nasiljem nad ženama?
Nema ga.
Ni u policijskim evidencijama.
Ni u sudskim presudama.
Ni u statistikama.
Ni u praksi.
Stvarni nasilnici – nevidljivi za feminističke udruge
Dok se Sarnavka bavi ljudima koji u tišini mole, stvarni nasilnici šetaju ulicama, mnogi s debelim dosjeima.
Ali njih nećete vidjeti na transparentima.
Njihova imena nisu meta kampanja.
Njih nitko ne proziva.
Zašto?
Jer stvarna borba protiv nasilja zahtijeva rad, odgovornost, sustav, reforme, suočavanje s kriminalcima i preispitivanje vlastitih dosadašnjih promašaja.
A lakše je — i politički profitabilnije — napasti Crkvu.
Lakše je demonizirati vjernike.
Lakše je proglasiti molitvu prijetnjom nego dotaknuti stvarne sociopatije koje razaraju živote.
Žene kao sredstvo, a ne cilj
Cijela Sarnavkina inicijativa jasno pokazuje: ubijene i prebijene žene su samo sredstvo za:
- ideološki sukob,
- gušenje javne manifestacije vjere,
- uklanjanje molitelja iz centra grada,
- daljnju delegitimizaciju Crkve,
- stvaranje moralne panike protiv vjernika.
Upravo zato se ovakve udruge nikada neće uhvatiti u koštac s nasilnicima iz vlastitog političkog ili svjetonazorskog miljea.
Upravo zato će svaki slučaj nasilja postati prilika za propagandistički performans.
Upravo zato se žrtve svode na mrtva slova na papiru — na figure u ideološkoj šahovskoj partiji.
Zabrana molitelja – jedini pravi cilj
Kada se pogleda šira slika, postaje jasno:
nije problem nasilje
nije problem sigurnost žena
nije problem statistika
Problem je — molitva.
Problem je — vidljiva vjera.
Problem je — slika muškaraca na koljenima, koja vraća dostojanstvo obitelji, braku i međusobnom poštovanju.
To je ono što najviše smeta.
Zato feminističke udruge ne predlažu nijednu reformu zakona.
Ne traže strože kazne za nasilnike. Ne inzistiraju na terapijskim programima, edukaciji ili prevenciji.
Njihov najveći prioritet je maknuti molitelje s trga.
Paraziti na mrtvim ženama
Riječi zvuče grubo, ali u ovom slučaju su jedine točne: ovo je parazitiranje na ubijenim ženama. Iskorištavanje njihovog stradanja za sramotne političke ciljeve.
Zloupotreba tragedija kako bi se progonili ljudi koji s tim zločinima nemaju baš nikakve veze.
To nije borba za žene. To je borba protiv vjernika. To je obračun s Crkvom pod krinkom humanosti.
A to je — i moralno i civilizacijski — odvratno.
