Ursula von der Leyen je još krajem studenoga 2021. izjavila kako trebamo razgovarati o obveznom cijepljenju unutar EU-a. Iako je u početku izražavala stav kako je ta odluka u nadležnosti država članica, s vremenom je znakovito počela naglašavati potrebu “jedinstvenog pristupa”.
Na jučerašnjoj 10. sjednici Hrvatskoga sabora prilikom predstavljanja Izvješća o radu o učincima mjera tijekom epidemije Covid-19 za razdoblje od 1. rujna do 31. prosinca 2021., ministar zdravstva Vili Beroš izrešetan je najprije kritikama na račun zabrinjavajućih rezultata ispitivanja mentalnog zdravlja djece i mladih u Hrvatskoj, osobito nekoliko dana uoči uvođenja testiranja djece u školama.
Uslijedili su i upiti o tome tko će preuzeti odgovornost za sve one „stare i bolesne“ koji su navodno umrli od posljedica zaraze koronavirusom a koji su i u 2019. godini bili „stari i bolesni“. Dodijavalo mu se i pitanjima o statističkim izvješćima Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo o praćenju stanja epidemije bolesti Covid-19, a posebno zanimanje iskazano je za službenu statistiku umrlih prema cjepnom statusu jer te podatke nije moguće pronaći.
Čisto da znate, „statistika se vodi, ona nije tajna i ako želite HZJZ će vam dostaviti podatke o cjepnom statusu preminulih za svaki dan“ (iz odgovora ministra Beroša na upit Davora Dretara – pogledati na videu od 01:55:00, saborskog zastupnika Domovinskog pokreta, zbog čega se ova statistika ne objavljuje na mrežnim stranicama HZJZ-a od 16. studenoga 2021.)
Anemičnu atmosferu sjednice pokušao je začiniti Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja spomenom SMS afere predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i čelnika Pfizera Alberta Bourle. Da skratimo, von der Leyen se zamjera netransparentnost zbog prikrivanja SMS korespondencije sa šefom Pfizera o zaključenju sporazuma o tzv. cjepivu protiv bolesti Covid-19. Doista smo znatiželjni po pitanju sadržaja sporne prepiske i tijeka cijepnog deal-a za 900 milijuna Pfizer-BioNTech doza cjepiva (dogovara li se ovako nešto poput svakodnevnog dogovora za kavu ili što?!), ali uzalud možemo očekivati ikakav leak i objavu.
Naime uvjereni smo kako se nitko od ovih aktera odviše ni ne zabrinjava zbog prozivki novinara, poziva nekih europarlamentaraca na ostavku, niti reakcija Emily O’Reilly, pučke pravobraniteljice EU-a, s obzirom da ova posljednja ionako nema nikakve ovlasti nad čelnicom EU-a. Usput samo da nadodamo, ako vam je promaklo, kako je Heiko von der Leyen, suprug šefice EU-a, član Uprave kompanije Orgenesis koja radi na razvijanju i primjeni genske terapije te je također dala svoj doprinos u istraživanju i kreiranju cjepiva protiv koronavirusa (zanimljive li koincidencije!)
Već smo vas upoznati s agresivnom agendom WHO-a, SAD-a i EU komisije te vas ponovno podsjećamo na ugovornu sinkronizaciju svjetskih moćnika na institucionalnoj i zakonodavnoj razini (Tedros, von der Leyen, Biden, nekako se tu našlo mjesta i za Gatesa koji je vjerojatno dobio poziv za sudjelovanje putem SMS-a…).
Von der Leyen je još krajem studenoga 2021. izjavila kako trebamo razgovarati o obveznom cijepljenju unutar EU-a. Iako je u početku izražavala stav kako je ta odluka u nadležnosti država članica, s vremenom je znakovito počela naglašavati potrebu “jedinstvenog pristupa”. Ona ne želi prepustiti pojedinim zemljama donošenje vlastitih politika, zbog sve brojnijih i masovnijih prosvjeda u članicama koji su itekako destabilizirali svaku vlast, već želi na njih izvršiti pritisak kako bi ih potaknula na “jedinstveni pristup” obveznog cijepljenja.
Važno je razumjeti da Europska unija nema nikakve nadležnosti u pitanjima zdravstvene politike, organizacije i pružanja zdravstvenih usluga te zdravstvene zaštite na nacionalnoj razini u državama članicama. S druge strane, nacionalne su vlade diljem Europe već prekoračile svoje ovlasti uvođenjem radikalnih ograničenja, osobito za necijepljene, te na taj način izazvale otpor građana. Međutim obvezno cijepljenje koordinirano na krovnoj razini EU-a otišlo bi još jedan, zapravo dva koraka dalje: centralizacija direktnog napada na slobodu građana i izuzimanje odgovornosti nacionalnih vlada, što nipošto ne smijemo dopustiti!
