Ono što je bio pokušaj tihe eliminacije „neposlušnog“ zaposlenika MVEP iz sustava pretvorilo se, zapravo, u ozbiljno problematiziranje temeljnih postavki sustava. Tko tu koga zapošljava, tko tu koga gura, i kako se sređuju poslovi, kako jedni drugima štite leđa i – kako se zataškava, a sve na račun poreznih obveznika.
Damir Sabljak, diplomat kojeg ne puštaju na posao u MVEP-u zbog toga jer je još prije pet godina počeo upozoravati na sumnjive poslove unutar sustava, na Službeničkom sudu je predao dokument o tome kako je državna tajnica Zdravka Bušić tražila od DORH-a njegov progon.
„Postupak je ušao u petu godinu i mogao bi završiti na Europskom sudu za ljudska prava, a to nikome u Hrvatskoj ne bi trebalo biti u interesu…“, izgovorila je na kraju treće rasprave u petom ponovljenom postupku u srijedu, 23. studenoga, pred Službeničkim sudom u Zagrebu odvjetnica Damira Sabljaka, diplomata, bivšeg državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, upozoravajući na dugotrajnost i mrcvarenje kojem je izložen čovjek koji je još daleke 2016. krenuo kroz sustav tražiti sankcioniranje sumnjivih kombinacija i izvlačenje novca za odabrane, piše net.hr.
Konkretno, radilo se o slučaju veleposlanika Joška Pare, za kojeg je i u nalazu Državne revizije za 2016. utvrđeno da je kao veleposlanik RH u Washingtonu „više puta oštetio Državni proračun RH, mjesečno protupravnog isplaćujući 8200 dolara lokalno angažiranoj osobi u Veleposlanstvu RH u Washingtonu“, te o slučaju Lorete Bertoša-Kušen, za koju je dokumentirano da je godinama primala plaću u Generalnom konzulatu RH u Sydneyu iako je bila u stvarnosti raspoređena u Veleposlanstvu RH u Canberri, zajedno s mužem, Damirom Kušenom, koji je bio veleposlanik.
U MVEP u srpnju 2018. godine nakon što je zastupnik Mosta Nikola Grmoja govorio o tim slučajevima u Saboru i spomenuo „pismo profesionalnog diplomata“ potkrijepljeno dokumentacijom koje je stiglo na adresu predsjednika Sabora. Uslijedila je i press konferencija Mosta u rujnu 2018. – na kojoj je govorio i Damir Sabljak – a iako on osobno nije spominjao MVEP, niti je konkretno govorio o slučajevima, pokrenuti su postupci protiv njega pred Službeničkim sudom i zabranjuje mu se dolazak na posao.
Nakon pravomoćnog rješenja Visokog upravnog suda u korist Sabljaka sredinom studenog je vraćen na posao, ali mu je već nakon nekoliko dana opet uskraćen ulazak u zgradu MVEP-a. Neovisno o tome postupak pred Službeničkim sudom traje i dalje i predstavnici MVEP-a i dalje ustraju na svojoj tvrdnji da je Sabljak svojim javnim nastupima nanio štetu Ministarstvu.
U ovom sada već petogodišnjem teatru apsurda sada su se na Službeničkom sudu našli Damir Sabljak i Damir Božić, danas ravnatelj Uprave za informacijsku sigurnost, a te davne 2016. godine, inspektor službe vanjskih poslova – prva instanca kojoj je Sabljak pisao, i koja nije reagirala.
Procvat karijera unatoč mutnim poslovima
Božić je u međuvremenu, dakle, napredovao unutar strukture MVEP-a, Damir Kušen je veleposlanik RH u Južnoj Koreji, Joško Paro je veleposlanik u Belgiji, a Loreta Bertoša Kušen, koja je bila i državna tajnica u vrijeme kada je Sabljak pisao predstavke, i dalje je u diplomaciji, angažirana je (status ministrice) u veleposlanstvu u Londonu koje vodi Igor Pokaz, inače kum premijera Plenkovića, jedino je Damir Sabljak – „na cesti“.
Odnosno, cijela ta superstruktura trudi se već petu godinu slomiti ga, kako bi cijela ta, njima, neugodna situacija nekako nestala, ali dogodilo im se ono što nisu htjeli.
- Prvo se slučajem pozabavilo Antikorupcijsko vijeće i o cijelom slučaju morao se očitovati i ministar Grlić Radman, a sada su se i
- ročišta na Službeničkom sudu, tamo gdje su htjeli Sabljaka ušutkati po brzom postupku pretvorila upravo u ono što su htjeli izbjeći, u razotkrivanje suštine problema, onog o čemu su htjeli da Sabljak ne govori u javnosti.
Namjera MVEP-a, svih njihovih pravnih zastupnika pred Sudom bila je da se ne ulazi u meritum problema, da se nekako nađe blagoslov za njihovo uvjerenje da je „prljavo rublje“ MVEP-a, slučaj Joška Para i Lorete Bertoša Kušen, trebao naprosto ostati skriven unutar MVEP-a. Da je jedini problem da je to nekako iscurilo van, i da je za to kriv Damir Sabljak – pa ga treba izbaciti.
No, htjeli to oni ili ne, to je mjesto na kojem je Sabljak mogao govoriti, jer on kojeg oni sumnjiče da je iznosio neopravdane sumnje u javnost ima pravo reći što je sve poduzimao unutar MVEP-a, po svim mogućim propisima, i to mnogo prije nego što je išta od toga došlo do javnosti. A došlo je tek nakon što se Sabljak obratio predstavkom i predsjedniku Sabora.
Suđenje na Službeničkom sudu u Zagrebu u slučaju Sabljak tako je postalo jedinstvena prilika za uvid u taj neobični skriveni mikro svijet po hodnicima na Zrinjevcu, formiranje tzv. nove hrvatske diplomatske elite kojom drmaju klanovi, po svemu sudeći neovisni čak i o stranačkoj iskaznici. Primjerice, slučaj Paro seže iz vremena Milanovićeve vlade, ali je Paro i dalje neokrznut i u vrijeme Plenkovićeve vlade. A Loreta Bertoša Kušen i Damir Kušen također plove uspješno diplomatskim vodama neovisno o promjenama predsjednika ili premijera, i uživaju podršku unutar strukture MVEP-a.
Dokument o potezu Zdravke Bušić
Na ovom ročištu tako smo mogli čuti da su prolazili mjeseci nakon prve Sabljakove predstavke na adresu inspektora Božića, i da nitko nije reagirao. Zatim je pisao na adresu ministra, pa na stotinu adresa unutar Ministarstva, pa na adresu premijera, pa predsjednika Sabora. Prošle su dvije godine u kojima nitko „iznutra“ nije zaključio da treba istražiti ono što je otkrio Sabljak i sankcionirati one koji su to dopustili. Djelovali su upravo u suprotnom smjeru.
Na ovom ročištu Damir Sabljak je, primjerice, predao dokument koji dokazuje da je Zdravka Bušić, potpredsjednica HDZ-a, formalno zaposlena kao državna tajnica za politička pitanja u MVEP-u 2018. godine – pisano – pritiskala DORH, koji je nadležan za kaznene postupke, da pokrene stegovni postupak protiv Sabljaka.
Izjavio je na ovom ročištu također kako su mu se, kada je postao državni tajnik, obraćali veleposlanik Paro i njegov zamjenik Mario Škunca da ga uvjere da je sve u redu s isplatama savjetniku Zoranu Konstantinoviću kojeg je Paro kao veleposlanik u SAD angažirao honorarno. „Paro i Škunca su nas uvjeravali da je Konstantinović stručnjak za LNG. Iste te godine Paro nakon savjetovanja s tim stručnjakom tvrdi da Amerika nema dovoljno plina i da je rizično da Hrvatska gradi LNG terminal.“, izjavio je Sabljak da bi oslikao vrijeme u kojem je još pokušavao riješiti „slučajeve“ unutar sustava. Konstantinović je, naime, bio angažiran „lokalno“, u SAD, na mjesto gospodarskog savjetnika u veleposlanstvu, a na toj poziciji je mogla biti samo angažirana osoba koja je i formalno zaposlena u MVEP, te je revizija za 2016. utvrdila da je isplatama honorara za Konstantinovića – oštećen državni proračun. Spomenimo i to da je Mario Škunca danas zamjenik savjetnika premijera za vanjsku politiku.
I tako od ročišta do ročišta. Oni koji su htjeli prvo interno „zgurati“ slučaj pod tepih, pa onda i putem Službeničkog suda, zapravo su sami pokrenuli razotkrivanje skrivenog modela funkcioniranja po hodnicima Zrinjevca.
Ovo može rasplesti samo – USKOK
Ono što je bio pokušaj tihe eliminacije „neposlušnog“ zaposlenika MVEP iz sustava pretvorilo se, zapravo, u ozbiljno problematiziranje temeljnih postavki sustava. Tko tu koga zapošljava, tko tu koga gura, i kako se sređuju poslovi, kako jedni drugima štite leđa i – kako se zataškava.
Damir Sabljak je svojim primjerom, međutim, pokazao da ne treba zatvarati oči i da ne treba odustati. Njegov primjer je dokaz da i službenici ministarstava i svih državnih tijela mogu i moraju reagirati ako se suoče sa sumnjom u nezakonitosti ili korupciju.
Ministar Grlić Radman još se nije oglasio oko novog udaljavanja s posla Damira Sabljaka, a premijer je na posljednjem aktualcu rekao da će „presudu“ proslijediti Grliću Radmanu. Negdje u dubini sustava mudrija se: Što ćemo sada? Možda je vrijeme da nakon pet godina od prvih prijava i predstavki i USKOK prouči materiju i utvrdi što se to sve zbivalo oko „vanjskog konzultanta“ u veleposlanstvu u SAD-u i oko bračno-veleposlaničkog angažmana Bertoša-Kušen u Australiji, ali i ono ključno: trebaju li odgovarati svi oni koji su sudjelovali u ovom, sada već višegodišnjem, zataškavanju.
