Ako postoji čovjek koji ima mišljenje o svemu, od geopolitike do recepta za ajvar – to je Žarko Puhovski. Hrvatski mediji ga zovu čim padne kiša, čim zadrhti igla na političkom barometru, čim netko u Saboru kihne. U ljevičarskim redakcijama već postoji automatska reakcija: “Brzo, zovi Puhovskog da objasni narodima što se zapravo dogodilo!” Do kada???
Postoji pitanje koje sve veći broj gledatelja javne televizije postavlja već godinama, a prošlotjedno gostovanje Žarko Puhovski u jutarnjem programu HTV4 ponovno ga je učinilo neizbježnim: do kada?
Do kada će HRT, televizija koju financiraju svi građani Republike Hrvatske, ustrajno davati prostor čovjeku koji iz emisije u emisiju pokazuje otvoreno gađenje prema hrvatskoj državi, domoljublju, vjeri i nacionalnim simbolima?
Rezultat unaprijed poznat
Zvati Puhovskog da komentira doček brončanih hrvatskih rukometaša nije samo uređivačka pogreška – to je čin profesionalne lijenosti ili namjerne provokacije. Jer svi znaju što će uslijediti:
– omalovažavanje,
– relativizacija nacionalnih osjećaja,
– ideološka etiketa umjesto argumenta.
Ovoga puta Puhovskog je doslovno izbacio iz takta prizor rukometaša koji drže ruku na srcu tijekom intoniranja hrvatske himne. Za njega to, naravno, nije izraz poštovanja prema državi, nego „HDZ-ovski đir“. Nevjerojatno, ali očekivano.
Ni argumenti da isto čine sportaši u Meksiku, SAD-u i brojnim drugim državama nisu pomogli. Kada je Hrvatska u pitanju, kod Puhovskog svaki simbol postaje problem.
Thompson kao okidač
Da stvar ne bude jasnija – Puhovskog očito ne žuljaju samo rukometaši, nego i Thompson, kojega je na N1 televiziji bez imalo zadrške nazvao „poglavicom svih hrvatskih kukavica“.
Riječ je o otvorenom vrijeđanju i etiketiranju milijuna građana koji vole njegovu glazbu, ali i jasnom pokazatelju razine netrpeljivosti.
Obrazac koji se ponavlja
Problem nije jedan nastup. Problem je obrazac.
U svakoj emisiji u kojoj se pojavi, Puhovski:
- blati domoljube,
- vrijeđa vjernike,
- omalovažava Hrvatsku državu,
- dijeli etikete svima koji ne dijele njegov ideološki svjetonazor.
Zato se s pravom postavlja pitanje: dovodi li ga HRT namjerno da to radi?
Etiketiranje kao politički alat
Posebno je simptomatična i njegova izjava nakon ubojstva Charlija Kirka, kada je na HTV4 izjavio da o njemu nema „ništa pozitivno reći“.
Čovjek koji je javno živio vrijednosti vjere, obitelji i domovine za Puhovskog je – „ekstremni desničar“.
Dakle, danas je ekstremizam:
- vjerovati u Boga,
- držati do obitelji,
- voljeti vlastitu domovinu.
A onda se čudimo nasilju, agresiji i netrpeljivosti u društvu, dok se verbalno nasilje svakodnevno normalizira na javnoj televiziji.
Javni servis ili ideološki megafon?
Kada se takvim osobama daje stalni prostor, šalje se poruka da je:
- vrijeđanje dopušteno,
- etiketiranje legitimno,
- ponižavanje društveno prihvatljivo.
Od jugo-profesora do tranzicijskog “intelektualca”, od moralista do medijskog komentatora na brzinu, Puhovski nikad nije zakasnio – uvijek je prvi u redu kad treba braniti “progresivne vrijednosti”, a zadnji kad se treba suočiti s vlastitim tragovima iz prošlosti.
Jer ako išta zna ovaj vječni “stručnjak za sve”, to je kako preživjeti svaku vlast i svaku istinu – osim one o sebi.
Ovaj tekst nije „napad“, nego zdrav razum.
Zdrav razum koji pita zašto se:
- bivšeg komunističkog „drukera“,
- kompromitiranog haškog svjedoka,
- kroničnog mrzitelja svega nacionalnog
uporno predstavlja kao relevantan moralni i politički autoritet.
Građani imaju pravo reći – dosta.
Dosta javnog ponižavanja, dosta ideološke agresije, dosta davanja prostora ljudima koji Hrvatsku ne podnose, ali je koriste kao stalnu pozornicu.
