Isključivo digitalni novac omogućio bi da se takve “mjere” cjelovitog praćenja, kontrole i upravljanja građanima uvedu i na zapadu.
Ukidanje gotovine predstavljalo bi konačni kraj civilizacije kakvu smo poznavali. Demokracija takvim potezom automatizmom prestaje postojati, a natruhe toga kako će takvo društvo izgledati već smo mogli vidjeti na primjeru Trudeauove Kanade.
Naime, kanadski je premijer, tijekom masovnih građanskih prosvjeda protiv njegove antidemokratske vlasti i nebuloznih covid mjera, blokirao novac u bankama stotinama sudionika prosvjeda. Presedan je to u modernoj demokraciji da si je državni lider de facto dozvolio nacionalizirati privatnu imovinu građana kao u najtvrđem komunizmu.
E sad, da je digitalni, odnosno bankovni novac bio jedino platno sredstvo koje ti građani mogu koristiti, oni bi tim potezom u sekundi postali kruha gladni, jer u državi u kojoj nema gotovine ne bi mogli kupiti ništa.
Preselimo li se u još mračniju državu (kojoj se spomenuti kanadski premijer svojevremeno javno divio), vidimo da je u Kini već u pogonu tzv. Social Credit System, u kojem totalitarna vlast dodjeljuje i oduzima društvene bodove građanima ovisno o njihovoj poslušnosti, te im, ukoliko u bodovima padnu ispod određenog praga, blokira novčana sredstva, ali i ulaske u niz institucija (koje tamo funkcioniraju na novim tehnologijama digitalne identifikacije i automatskog dozvoljavanja ulaska), kao što su dućani, banke, hoteli, željezničke stanice i sl.
Drugim riječima, politički nepodobnim Kinezima život u sekundi može prestati tako što ih vlast ogoli od kompletne privatne imovine, onemogući im nabavku hrane i zabrani im da iz tog pakla pobjegnu, jer u avion ili vlak ne mogu ući.
Isključivo digitalni novac omogućio bi da se takve “mjere” cjelovitog praćenja, kontrole i upravljanja građanima uvedu i na zapadu. I najmanja privatnost pojedinca time bi se izgubila jer bi svaku našu transakciju država mogla minuciozno pratiti (i potencijalno zabraniti).
Grozomorno je primijetiti da su se hrvatski mainstream mediji zadnjih dana ujedinili u opravdavanju takvog poteza, ne zato što smo od njih išta drugo očekivali, već zato što to znači da smo toj priči vjerojatno i bliže nego što smo mislili.
Kao što je priča oko covid tiranije, u kojoj su se u zapadnim “demokratskim” državama građani zatvarali u logore, po njima bila “teorija zavjere”, tako će pokušati opravdati i ovaj neopravdivi plan globalističkih elita, svodeći građane kojima se ne živi u neokomunističkom paklu na dezinformatore i kontrasistemaše.
Još je pritom tragičnije takav obrazac prepoznati u kontekstu digitalnog novca, jer u takvom sistemu uistinu nitko ne bi bio siguran – isti ti poslušnički, svojevoljno slijepi i ideološki zavedeni novinari koji drže ljestve svojim nalogodavcima neizbježno bi i sami grozotu tog nezapamćenog tehno-totalitarizma osjetili na svojoj koži.
Svaka revolucija na koncu proždire svoju djecu
Revolucija tzv. Velikog Reseta zasigurno bi pojela svakoga koji joj danas svojim korisnim idiotizmom služi, jer bi se set dozvoljenih mišljenja, kako to uvijek biva, postepeno smanjivao, svrstavajući tako sve veći broj ljudi među politički nepodobne, od čega dugoročno zaštićeni ne bi bili ni oni naizgled najposlušniji.
Isto vrijedi i za one koji svojom letargijom i pasivnošću puštaju da se ovakve stvari polako pretvaraju iz megalomanskog progresivno-globalističkog sna u monstruoznu potencijalnu stvarnost. U toj stvarnosti prosvjedi, mogućnost pobune, mogućnost proste kritike vlasti (i nad-vlasti) ili bilo kakvo odstupanje od nametnutih narativa – dakle, normalnog pojedinačnog života, padaju u vodu povijesno nezapamćenog tehno-totalitarizma, usporedno s kojim bi Orwell i Huxley postali dječje štivo.
Vrijeme apolitičnih građana, koje su stari Grci nazivali idiotima (grč. idiotes), stvar je prošlosti. Političke strukture dovoljno su zastranile da svatko tko to ne prepoznaje nesvjesno sudjeluje u njihovim protudemokratskim planovima.
Grčki “idiotesi” danas su postali ideološki korisni idioti, koji će danas šutjeti, a sutra zbog te šutnje potencijalno čuti korake pravovjernih čizama i pred svojim vratima.
Izvor: Sapere Aude
