Neka Beroš radi toalete od 100 milijuna kuna! Neka nam skaču po glavama i sve uzmu narodu. Jer taj narod to sve – dopušta. A oni? Oni rade SAMO i jedino ONO što im narod dopušta da rade.
Jeste li vidjeli? Beroš si radi u ministarstvu toalete u vrijednosti od 2,3 milijuna kuna – BEZ PDV-a. Njima wc školjka za 3.600kn, pisoar za 3500kn, četka za 700kn – a vi budite doma kada dođu izbori pa plačite ostatak mandata i lajite na Mjesec!
Mene ne iznenađuje bahatost onih koji su potpuno utopljeni u močvaru moći koja im je iskvarila srce i stavila mrene na oči da više ne prepoznaju dobro i zlo. Vidio sam to nekoliko puta kod ljudi. Čak i kod ljudi crkve. U politici je ovo još istaknutije. Kada netko pomisli da je velik, da je nezamjenjiv – uzela ga je oholost.
On je već u padu, topi se u živom pjesku svojih rana i ne vidi da – tone. Svatko je naime – zamjenjiv. I nismo ništa drugo nego mala duša u ogromnom prostranstvu bezgraničkog svemira, u jednom malom trenutku vremena, kada nas je Tvorac htio ovdje da ostavimo – traga. Da talente koje nam je dao umnožimo na dobro sebe, svoje obitelji, naše domovine.
Mene HDZ ne iznenađuje. Mene iznenađuje – narod.
Govorit ću i vikat ću s krovova makar zato sam ostao bez “političke glave”. Kako taj moj narod nakon trideset godina krađe domoljubnih grabežljivaca kojima su prsa poplavila od busanja u ime domoljublja – ne vidi da ti likovi Hrvatsku ustvari ne vole. Njima je Hrvatska kurva, prostitutka koju oni iskorištavaju za prizemne i sirove strasti ispunjavanja vlastita ega i površnih želja.
Kako moj narod ne vidi da ti domoljubni grabežljivci koji su izdali sve ideale ljubavi prema svojoj zemlji – žive, misle, rade – samo za svoje džepove, za svoje karijere, za svoje rodijake – i da se njima fućka za narod, za malog čovjeka, za ovu zemlju naših pređa.
Kako taj moj narod ne vidi da se fejkeri bogate, kupuju zemljišta po bagateli, prodaju za milijune, da grade vile i bazene dok narod sve više jede kruh jer za meso nema? Kako taj moj narod ne vidi da im ta ista koruptivna interesna hobotnica svaki put godinu prije izbora UMJETNO STVORI novi domoljubni pokret, oživi političke mrtvace, grobare domoljubnih ideja – ne bi li raskolili biračko tijelo.
Kako moj narod ne prepoznaje te odvratne igre moćnika koji sve rade SAMO I JEDINO SAMO da sačuvaju svoje fotelje, svoje pozicije, vlastitu moć?
Kako moj narod ne vidi sve ovo i sve ono drugo što je tako očigledno i kada će se taj moj narod probuditi iz zimskog sna? Sna koji traje predugo. Noćne more radi koje je pola milijuna Hrvata pobjeglo iz naše zemlje pređa. Kako taj moj narod ima pamćenje tako kratko kao da je zlatna ribica, a trebao bi imati slonovsko pamćenje… Toliko puta prevareni lažnim obećanjima i opet iznova popuše neka nova.
Zato – neka.
Neka si ministar Beroš radi zlatne školjke, preporučam iskreno sa draguljima na kojima će on i njegovi vršiti nužde. Neka se voze u najskupocjenijim automobilima. Neka im se omogući najskuplja odjeća i obuća. Sve neka im se da. Neka jedu kavijar i piju najskuplji šampanjac dok narod zatvaraju po podrumima u novim lockdownima. Neka nam skaču po glavi i sve uzmu. Neka se raspadaju bolnice i sustav – ali neka si Beroš i Plenković sagrade školjke za nuždu od safira!
Neka sve to čine dok susjed prijatelju susjedu ne opali pedagoški šamar i kaže mu: izađi na izbore. Izađi na izbore i bori se za ovu demokraciju za koju su mnogi dali živote. I sanjali stoljećima slobodnu Hrvatsku.
Tada. Možda tada… Će oni političari koji vas budu vodili, bez ikakve patetike, biti jedni od vas. I za vas. Za svoj narod koji ih je tamo i izabrao.
Muka mi je.
