Asfalt umjesto pločnika – simbol propasti Zagreba pod Tomaševićem
Dok Beč, Budimpešta i Ljubljana svoje centre pretvaraju u reprezentativne pješačke zone s kamenim pločama, Zagreb pod Tomaševićem dobiva – asfalt. Umjesto ljepote i funkcionalnosti, gradski proračun odlazi na povećanje plaća za vojsku uhljeba, stotine možemovskih udruga i čak skandalozne račune za nepostojeće zaštitare na Hipodromu.
Zagreb danas izgleda siromašniji nego ratne 1992. godine. Nevjerojatno, ali tada je u srcu grada bilo dovoljno novca za popločavanje Ilice, kasnije i Cvjetnog te niza drugih lokacija u Donjem gradu. Danas, kad je gradski proračun višestruko veći, Tomašević svoje “uspjehe” predstavlja tako da novoformirane pješačke zone u Masarykovoj i Teslinoj presvuče – asfaltom.
Dakle, ono što bi u svakoj normalnoj metropoli bilo uređeno kamenom ili kvalitetnim pločama, u Zagrebu se pretvara u improvizirani parking-podij, a sve pod krinkom “modernizacije”.
Gdje odlazi novac?
Odgovor je jednostavan: ne u funkcionalnost i ljepotu grada, nego u džepove sve brojnije vojske uhljeba. Tomašević je nastavio tamo gdje je Bandić stao – samo što je uz gradske službe dodatno zaposlio stotine stranačkih kadrova i stvorio mrežu od više od 500 udruga koje čine glasačku mašineriju platforme Možemo.
Afere koje se gomilaju
- Gradska Čistoća – povećanja plaća i beneficija za dio radnika nakon pobune, dok građani plaćaju rekordne račune za odvoz otpada.
- Zapošljavanje bez natječaja – niz kadrova Možema našao se na dobro plaćenim funkcijama u Holdingu i gradskim uredima, često bez iskustva.
- Zelena agenda – bajke o “ozelenjavanju grada” pretvorene su u nekoliko skupih PR kampanja i par betonskih žardinjera.
- Raspodjela prostora i sredstava – gradski prostori dijele se podobnim udrugama, a sredstva se usmjeravaju onima koji su otvoreno agitatori Možema.
- Afera Hipodrom – otkriveno je da su mjesecima plaćani zaštitari koji uopće nisu postojali. Grad je isplaćivao stotine tisuća eura za “usluge” koje nikad nisu obavljene, a sve se prikrivalo pod opravdanjem “održavanja i čuvanja prostora”.
- Gradska plinara Zagreb – poslovne odluke GPZO-a prouzročile su stotine milijuna eura gubitaka. Umjesto odgovornosti, Tomašević pere ruke i prebacuje krivnju.
Kako to rade drugi?
Dovoljno je pogledati Beč, gdje je svaka pješačka zona uređena kamenim pločama i pretvorena u estetski biser. U Budimpešti povijesni centar kombinira kamen i dekorativne elemente koji privlače turiste, dok je u Ljubljani pješačka zona oko Tromostovja postala vizit-karta grada.
U svim tim gradovima vlasti razumiju da izgled centra nije samo pitanje estetike, nego i pitanje identiteta, turizma i ekonomije.
Grad koji nikad nije ovako stradao
Nikad u povijesti Zagreb nije prolazio kroz veće poniženje. Grad koji se dičio svojim pločnicima i vizurom Donjeg grada danas se srami svojih pješačkih zona pretvorenih u asfaltirane zakrpe. I sve to dok gradski proračun broji milijarde, ali ne za građane, već za stranačku klijentelu.
Ako je Tomaševićevo “nasljeđe” asfalt u Teslinoj i Masarykovoj te dugine klupice , onda je jasno da Zagreb pod ovom vlasti ne gubi samo dušu – nego i vlastitu budućnost.
Izvor:Thomas Bauer
