Iako sam za slobodu mišljenja bez cenzure ipak povijesnim neistinama i notornim lažima ne bi trebalo davati medijski prostor. To je manipulacija i obmanjivanje u javnom medijskom prostoru. Stoga ću nasuprot neistinama Ante Tomića suprotstaviti povijesnu istinu. piše Lili Benčik na blogu Hrvatske pravice.
- „Ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi“
“Vrati mač u korice”, reče mu Isus, “jer tko se mača laća, od mača će i poginuti“ Matej 26:52
Srbi su sa svojom agresivnom i ekspanzionističkom velikosrpskom politikom nanijeli veliku štetu svim narodima u njihovu okruženju. Ratovima za Veliku Srbiju uzeli su mač u svoje ruke i zaslužuju sve ružno što im se dogodi!
Nikome ne želim zlo, ali kada započneš rat, stradati će i tvoji, ne samo napadnuti.
Iz navedenog se vidi tko tu je ološ, i nema podijeljene krivnje.
Kriv je onaj koji se latio mača, a ne onaj koji se od tog mača brani!
Ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi – Intervju: Ante Tomić, književnik – Nedeljnik Vreme
Citiram pitanje i odgovor Ante Tomića da bi se shvatio kontekst:
„Paralelno sa novim padom u “ponore nacionalizma”, u obe zemlje dominira tzv. kultura autoviktimizirajuće memorijalizacije. Suočavanje sa prošlošću, odnosno suočavanje sa istorijskim faktima prebačeno je na duboku marginu. Kuda sve to vodi? Da li je u pitanju tempirana bomba koja samo čeka da eksplodira?
To mi je osobito bolno gledati, kakva smo sebična govna, nesposobna uživjeti se u tuđu muku, premda su nam muke jednake, jedni drugima činili smo identične svinjarije. Kninski Hrvati, tako, plaču da su ih devedeset prve Srbi otjerali iz njihovih kuća, a vesele se da su im devedeset pete istom mjerom vratili. Naslađuju se nesrećom svojih pravoslavnih susjeda, drago im je da su neke bolesne starice i uplakana djeca bježali na traktorskim prikolicama, a četiri godine ranije bili su u istoj situaciji. Kad ih slušate, takve okrutne, zlurade, lišene svake empatije, kršćane koji ne shvaćaju ni osnove kršćanskog morala – ne možete se pravo ni sažaliti nad njima. Dođe mi često da pomislim kako taj ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi.“
Karikirano, povijesno netočno, moralno i etički nepodnošljivo:
Prije svega koji su to Kninski Hrvati? Prema popisu iz 1981.godine u Kninu je bilo 34 486 Srba i 4 150 Hrvata. U Drugom svjetskom ratu Knin je bio najjače uporište četnika na teritoriju Hrvatske.
Tko je tu ološ? O kojim to kršćanskim vrijednostima jedan ateist i bezbožnik govori? I tko se to naslađuje sa čijom nesrećom?
Tomić spominje noviju povijest 90-tih godina prošlog stoljeća, pa da krenem kronološki kako bi došli do istine.
Raspad SFR Jugoslavije počeo je 1986.godine sa objavom Memoranduma SANU u kojem srpski akademici tvrde da je u Jugoslaviji srpski narod bio obespravljen:
- granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, odnosno Srbija se treba širiti na štetu drugih naroda, jer prema memorandumu Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku
- ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda na području SFRJ: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i znanstvenoj sferi
- jačanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
- potreba za brzom vojnom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda
Izravan poziv na rat za granice Velike Srbije na crti Virovitica- Karlobag. Događaji koji su slijedili samo su to potvrdili. Na 8. sjednice CK SK Srbije, u rujnu 1987. godine, Slobodan Milošević došao je na čelo Partije, a 28. lipnja 1989.godine, održao je onaj svoj poznati govor na Gazimestanu kada je rekao ” nitko neće da vas bije” i navijestio da će Srbija i ratom ako trebala da bude ” cela” Zatim slijede mitinzi po cijeloj Jugoslavijii „događanje naroda“, „mitinzi istine“ ili „antibirokratska revolucija“ kojom su ukinute autonomne pokrajine i Ustav iz 1974.godine koji je još držao cjelovitu Jugoslaviju.I što je najvažnije zbog Kninskih Hrvata, koje Tomić izričito naglašava.
Miting u Kninu u tvornici TVIK je počeo ujutro 28. veljače 1989. godine, kada je u jednom od OOUR-a organiziran zbor radnih ljudi na kojem se zahtijevalo da se osudi stajališta društveno-političkih struktura Hrvatske te da potpora stajalištima Predsjedništva SFRJ i Predsjedništvu CK SKJ o poduzetim mjerama za smirivanje stanja na Kosovu ( a Kosovu je Milošević oduzeo status Autonomne pokrajine) Oko 10 sati izašli su na ulice Knina i krenuli prema gradu i zgradi društveno-političkih organizacija. Bio je to početak mitinga koji je trajao do 20 sati i na kojem se po procjenama okupilo više od 5 tisuća radnika TVIK-a, Agroprerade, Dinare. Od 35 govornika iskočilo je ime Jovo Opačić, koji je govorio da su Srbi u miru porobljeni u svojoj državi, a da Predsjedništvo SKJ raspravlja o „nekakvom velikosrpskom hegemonizmu i unitarizmu sa ciljem da pomoću ove kominternovske, vatikanske izmišljotine prikrije i relativizira genocid nad srpskim narodom“.
Genocid kojega nikada nije bilo, genocid koji je proizvod velikosrpske politike iskazane i jasno napisane u „Homogenoj Srbiji „Stevana Moljevića odnosno „Velike Srbije“ koja je „homogena“, etnički čista. To se još vidi u dokumentu pod naslovom „Organizacija Srpskog narodnog oslobodilačkog pokreta (SNOP)“, u instrukciji Draže Mihailovića „Elaboratu dinarske divizije“ i Valerijanovom memorandumu, dokumentu koji je Srpska Pravoslavna Crkva, episkopa Valerijana, vikara njegove svetosti Patrijarha predala 9. srpnja 1941.godine njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Schroderu sa 100 000 ubijenih Srba od strane NDH, te ponovno generalu Danckelmannu, u kolovozu 1941.godine sa 180 000 pobijenih Srba od strane NDH. da bi se brojka do kraja rujna 1941. godine popela na 300 000 ubijenih Srba!
Taj pamflet, s 24 fotografije navodnih hrvatskih zvjerstava nad Srbima, a ustvari Srba nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom koje su četnici počinili na području Srba 1941.godine, kada slave kao Dan ustanka. Ubojstvo 37 članova hrvatske obitelji Ivezić u Brotnji, zatim hrvatskog sela Boričevac u kojem su pobili 55 stanovnika i selo spalili. Zatim stravični zločini prema .hrvatskim svećenicima., koji su zvjerski mučeni i ubijeni, Juraj Gospodnetić, kao župnik Bosanskog Grahova zvjerski od četnika mučen. Uhvatili su ga, vodili su ga po Grahovu kao medvjeda, jezivo su ga izmasakrirali, na kraju ubili te nabili na ražanj i ispekli 27. srpnja 1941. godine. Fotografije je u inozemstvo odnio dr. Miloš Sekulić, . Na taj je dokument odgovorio dr. Rudolf Bićanić, memorandumom objavljenim u: Jugoslavenske vlade…, I., dok. 118., str. 257-268.; Bićanićev tekst izazvao je bijes srpskih ministara. (Usp. Milan Grol, Londonski dnevnik, Filip Višnjić, Beograd, 1990., str. 34-39. i d.)
Upravo taj dr. Miloš Sekulić bio je četnički kurir posebnog povjerenja Draže Mihailovića i upravo je on iznio klevetnički „Valerijanov memorandum SPC“ u inozemstvo, nakon čega je ta strašna kleveta Hrvata razglašena po čitavom svijetu. Taj Sekulić u svom izvješću vladi generala Simovića u listopadu 1941. godine sam izrijekom kazuje da do kraja lipnja i napada Njemačke na Sovjetski savez od strane Hrvata nije bilo „osim pojedinačnih slučajeva“ „nikakvog značajnijeg progona Srba“. A po Valerijanovom memorandumu je ubijeno 300 000 Srba?
Tko je tu OLOŠ? Onaj koji laže i manipulira sa ciljem Velike Srbije! Poznato je ovo Anti Tomiću jako dobro poznato, sve podatke ima!
Najpoznatiji govornik na prosvjedu Simo Dubajić iskoristio je priliku da progovori o svom viđenju stanja u državi i lošem položaju Srba u Hrvatskoj zbog Ustava iz 1974. Pozvao je okupljene da vode „računa o tome da smo mi pravna država i da nećemo dozvoliti ni ovdje u Kninu, da se netko u Zagrebu poigrava sa našom svijesti“
Podsjećam da je Simo Dubajić prema osobnom iskazu sviedočio još 1990.godine za beogradske novine “Svet”, zatim u knjigama Marka Lopusine “Krvavo prolece” (NN 2002., Beograd) i svojoj knjizi “Zivot, greh i kajanje; Od Kistanja do Kocevskog Roga” (Novi Beograd;Bad Vilbel; Nidda Verlag, 2006.g.) slijedece:
„Zapovijedao sam u Kocevskom rogu /mjesto likvidacija/. Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naredjenju. To danas govorim jer sam shvatio da je savjest jaca od pobjede. Kada sam 25. svibnja 1945. dosao u Ljubljanu, referirao sam Titu o zarobljavanju ustasa, /njemackog generala/ von Löhra, i zaplijeni zlata.
Prije toga sam 13. svibnja dobio od Tita depesu da nitko ne smije dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da ce ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju da bi im se sudilo po medjunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depesu. Imali su je i svi ostali komandanti.
Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domacih izdajnika pobije u Kocevskom Rogu. Naredjenje su izdali Ivan Matija Macek (slovenski boljsevik i sef jugoslavenske Ozne za Sloveniju), Maks Bace (hrvatski boljsevik) i Jovo Kapicic (srpski boljsevik). Sve Rankovicevi pomocnici. Takvu odluku nitko nije mogao donijeti, osim Tita! Samo je on mogao opozvati svoju raniju depesu. Bio sam sef i kontrolirao da se to izvrsi do kraja. Taj masakr je izvrsila XI. dalmatinska brigada u kojoj je /politicki/ komesar bila Milka Planinc“.
Zar ovom svjedočenju treba komentar da bi se vidjelo tko je tu OLOŠ?
Ološ ne poštuje nikakve konvencije o ratnim zarobljenicima, civilima i nemoćnima, ženama, djeci, starcima i ranjenicima!
Slijedeći veliki miting održan je u Kosovu polju kod Knina 8 i 9 srpnja 1989,godine, kada je Jovan Rašković rekao da su Srbi lud narod, na kojem se skupilo oko 50 000 osoba sa 100 autobusa i oko 8000 osobnih automobila., pridošlih iz Srbije. Glavni govornici bili su Jovan Rašković i Jovo Opačić.
Jovo Opačić održao je govor usprkos isključenja razglasa ( poznata metoda zar ne?) sadržajno isti kao i na mitingu u veljači i govor je pozdravljen aplauzom i skandiranjem „Jovo Srbine“.
Uzvikivali su parole: „Tko to kaže, tko to laže“ , „Slobodane, samo zovi …“, „Glavu damo, Kosovo ne damo“ , „ Dalmacija, Lika i Krajina, to je uvek bila pokrajina“, „Kad nas Jovo blagoslovi, letjet ćemo ko orlovi“, „Polomit ćemo sve, pa nećete ni vi pričati“ , „ Ovo je izdaja“ , „ Dalmacijo, da ti nije Knina ne bi znala da imaš Srbina“, „Hoćemo ćirilicu“, „Ovo je Srbija“, „Dolje podrepaši“ , „Od Peći do Knina sve je Srbin do Srbina“
Jesu li Hrvati organizirali mitinge i balvane po Srbiji? Nisu! Tko je tu OLOŠ? Ma zna to veoma dobro Ante Tomić, pitomac vojne srednje škole JNA u Zagrebu!
Cijeli tekst možete pročitati na blogu Hrvatske pravice /Lili Benček.
