Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je prošli tjedan u Dubaiju na 28. konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP 28) te sastanku na vrhu „World Climate Action Summit“. Konferencija UN-a održava se svake godine kako bi se utvrdile ambicije i odgovornosti za djelovanje u području klime te utvrdile i procijenile klimatske mjere. Domaćin ovogodišnje konferencije su Ujedinjeni Arapski Emirati, koji predsjedaju COP-om 28.
S obzirom na njegov govor , i govore većine ostalih sudionika vrijedi podsjetiti što o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju kaže akademik Vladimir Paar. Akademik, prof. dr. sc. Vladimir Paar je od 1992. akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te od 2012 profesor emeritus na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu Sveučilišta u Zagrebu. Rođen je 1942. u Zagrebu, osnovnu školu je završio u Samoboru, 5. gimnaziju u Zagrebu te diplomirao, magistrirao i doktorirao iz teorijske fizike na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Autor je 243 znanstvena rada objavljena u u međunarodnim znanstvenim časopisima i knjigama koji su uključeni u najugledniju svjetsku bazu znanstvenih podataka Web of Science (WoS).
Zadnjih godina je akademik Paar u javnosti često kritički istupao prema raširenom vjerovanju i nedovoljno kritičkim znanstvenim istraživanjima koja upozoravaju na opasnost od globalnog zatopljenja.
Hrvatski akademik analizirao je klimatske promjene u posljednjih milijun godina i zaključio da se ledena doba i globalna zagrijavanja stalno izmjenjuju
Paar i njegov tim bavili su se analizom klimatskih mijena u posljednjih milijun godina i došli su do zaključka da se konstantno smjenjuju velika ledena doba s globalnim zatopljenjima. A u svakom od njih postoje ciklusi malih ledenih doba i malih globalnih zatopljenja.
Ukratko teze akademika Paara o problemu klimatskih promjena. Prema njima, na djelu nije globalno zatopljenje kao posljedica ljudskoga faktora, već svijet postepeno ulazi u razdoblje globalnoga zahlađenja, pri čemu ljudski utjecaj na klimatske promjene nema odlučujuću ulogu. U prilog teoriji koju zastupa on i dio svjetskih znanstvenika, akademik Paar iznio je podatak da srednja globalna temperatura ne raste zadnjih 16 godina, iako u 21. stoljeću koncentracija ugljikovoga dioksida u atmosferi raste brže nego ikada u proteklome stoljeću.
Dok je švedski fizičar i kemičar Svante Arrhenius potkraj 19. stoljeća uveo teoriju “efekta staklenika” s globalnim zagrijavanjem, danski fizičar Henrik Svensmark potkraj 20. i početkom 21. stoljeća uveo je klimatsku teoriju Sunčevoga “magnetskog štita” od kozmičkih zraka. Istražujući aktivnost Sunca, došao do rezultata da veća Sunčeva aktivnost jača magnetsko polje na Zemlji, što djeluje kao štit protiv štetnog utjecaja kozmičkih zraka, a kao posljedica javlja se više oblaka, što uzrokuje i niže temperature na Zemlji.
„Prema podacima NASA-e, 2013. je zabilježenio maksimalno povećanje površine leda na Antarktiku u povijesti, a 2010. i 2013. ondje je zabilježena najniža temperatura na zemlji, minus 93,2 stupnja Celziusa, dok je raniji rekord, izmjeren 1983., bio minus 89,2 stupnja Celziusa. Na Arktiku je 2012. zabilježena najmanja površina leda, ali ona je 2013. porasla. Porasla je i temperatura, ali neznatno. Očito idemo prema novom ledenom dobu, ali ono neće početi u ovom stoljeću ili tisućljeću. Teško je prognozirati kad, ali možda za tisuću ili 10.000 godina“, ustvrdio je akademik Paar.
On je istaknuo važnost klimatologa Milutina Milankovića, rođenog 1879. u Dalju, autora teorije ledenih doba koja povezuje varijacije Zemljine orbite i dugoročne klimatske promjene poznate i pod imenom Milankovićevi ciklusi izmjene ledenih doba i doba zatopljavanja. Jedno od prvih predavanja o tim teorijama Milanković je prije stotinjak godina održao upravo u Akademijinoj palači u Zagrebu. Akademik Paar je spomenuo i lanjsko svjedočenje poznate klimatologinje Judith A. Curry pred američkim Kongresom kada je rekla da se ništa pouzdano ne može reći o globalnom zagrijavanju dok se bolje ne razumije prirodnu varijabilnost klime. Unatoč različitim mišljenjima o klimatskim promjenama, akademik Paar smatra da bi projekt ITER – međunarodni istraživački i inženjerski projekt iz oblasti nuklearne fuzije – mogao osigurati budućnost čovječanstva u nekom mogućem ledenom dobu.
Da je povijest učiteljica života poruka je starih Rimljana još od prije dva tisućljeća. Danas nedoumice, nesnalaženja i bojazni u javnosti oko niza velikih izazova, od klimatskih promjena i energetike do pandemije i umjetne inteligencije, mogu biti poticaj u tom smislu. Povijest nas uči: Klimatske promjene su oduvijek postojale kao prirodna pojava, često i znatno veće od današnjih klimatskih promjena. Ali ponekad čovječanstvo ima kratko pamćenje.
Izvor: bezcenzure.hr
