U jesen 1991., kad su se redali masakri nad Hrvatima i kad je svaki dan nosio tužne vijesti, konačna je pobjeda u borbi za slobodu djelovala kao daleki san. Trebalo je preživjeti još jedan težak dan, pa još jedan, pa još jedan…
Malobrojna i nedovoljno dobro opremljena šačica heroja stala je pred mašineriju pogonjenu čistim zlom koju su vodili beskrupulozni ideolozi, beskičmeni karijeristi i notorni kriminalci željni slave, materijalnih dobara i političkih pozicija, piše Mate Mijić na svom Facebooku
A heroji su željeli samo slobodu.
Rijetki su vjerovali da se u tom jesenskom blatu, kad se priroda gasila zajedno s hrvatskim životima, a kišne kapi slijevale skupa s našim suzama, rađala veličanstvena pobjeda jednog naroda od kojega su toliko puta svi digli ruke. Upravo u tim trenutcima u razorenom Vukovaru, u ispražnjenoj Škabrnji, nicalo je sjeme hrvatskog trijumfa.
Jer pobjede nema bez muke. I Krist je trpio da bi nas otkupio. Pobjeda nad zlom nije ostvarena bez plaćene cijene.
Snaga za pobjedu može se roditi samo u srcu pravednika koji gledaju smrti u oči i ne odustaju od borbe za život. Život svoje djece, život svoga grada, život svoje nacije.
Vukovar, Škabrnja i cijeli niz drugih mjesta hrvatske žrtve stvorili su od nas pobjednike. U trenutcima dok je neprijatelj, opijen rakijom i lažnom slikom vlastite snage, lomio tijela, nije ni slutio da će i sam biti slomljen. Jer sve što je radio jačalo je naš duh.
Posljednjih godina često imam osjećaj da je taj duh načet. Da su blizu tome da ga slome. I zato su sva mjesta hrvatske žrtve toliko aktualna i danas. Ne samo kao mjesta povijesnog sjećanja, već trajne inspiracije. Pozivaju nas na novu žrtvu za neke nove pobjede hrvatskog naroda.
Vukovar i Škabrnja
