Gradonačelnik koji se predstavlja kao zaštitnik „malog čovjeka“ predlaže najvišu zakonski dopuštenu stopu. Kada vlasti Možemo! ponestane tuđeg novca, rješenje je uvijek isto – posegnuti još dublje u džep građana.
Grad Zagreb pripremio je novi porezni udar: od 1. siječnja 2027. godine porez na nekretnine trebao bi porasti s dosadašnjih pet na maksimalnih osam eura po četvornome metru. Riječ je o povećanju od čak 60 posto.
Prijedlog izmjene Odluke o lokalnim porezima upućen je u javno savjetovanje, koje traje do 4. listopada, nakon čega će o njemu odlučivati zagrebačka Gradska skupština. Dakle, odluka još nije konačna, ali smjer kojim ide gradska vlast više je nego jasan.
Kad Možemo! bira između minimalnog i maksimalnog poreza, nekako se uvijek dogodi da njihova navodna socijalna osjetljivost završi baš na – maksimumu.
Porez maksimalan, odgovornost minimalna
Zakonom je propisano da porez može iznositi od 0,60 do osam eura po četvornome metru, a Tomaševićeva vlast odlučila se upravo za najvišu dopuštenu stopu.
Za nekretninu površine 100 četvornih metara godišnja obveza tako bi iznosila 800 eura, odnosno oko 1.565 maraka. Usporedbe radi, porez za jednaku površinu u Velikoj Gorici iznosi samo 80 eura, u Samoboru 133, a u Zaprešiću 199 eura godišnje. Večernji list
Naravno, Tomašević i Možemo! vjerojatno će sve objasniti višim ciljevima, pravednijim društvom, održivim razvojem i još ponekom frazom iz priručnika za profesionalne aktiviste.
Zlobnici bi rekli da su potrebni novi bubnjevi, dodatne količine ljubičaste boje za kosu i još nekoliko strateških studija o tome kako građanima objasniti da im je zapravo bolje kada plaćaju više.
Napomena za one bez smisla za humor: bubnjevi i ljubičasta boja dio su satire, a ne službena stavka zagrebačkog proračuna. Barem zasad.
Neće ga plaćati baš svaki vlasnik
Važno je naglasiti da porez neće obuhvatiti svaku kuću ili stan. Od plaćanja su, među ostalim, izuzete nekretnine koje služe za stalno stanovanje, one koje su najmanje deset mjeseci godišnje iznajmljene za stalno stanovanje te nekretnine koje zbog teškog oštećenja nisu pogodne za život.
To, međutim, ne mijenja činjenicu da gradska vlast nije odabrala umjerenu stopu, nego zakonski maksimum. Pogođeni vlasnici plaćat će 60 posto više nego dosad, a takvo povećanje može se preliti i na cijene najma, održavanja i druge troškove stanovanja.
Ideologija je besplatna samo dok je plaćaju drugi
Možemo! je godinama gradio politički imidž na socijalnoj osjetljivosti i zaštiti običnih građana. U praksi se ta osjetljivost sve češće pretvara u nove namete, skuplje usluge i dodatne obveze za porezne obveznike.
Dok vlast govori o priuštivom stanovanju, istodobno povećava porez onima koji su nekretninu naslijedili, kupili dugogodišnjim kreditom ili je čuvaju za vlastitu djecu. Za zelenu ljevicu svaka je privatna imovina očito potencijalni dokaz nečije „privilegiranosti“, a time i legitimna meta novog oporezivanja.
Zagrepčani tako dobivaju još jednu lekciju iz progresivne gradske politike: novac koji ste zaradili već je oporezovan, nekretnina koju ste kupili plaćena je oporezovanim novcem, ali svejedno ćete svake godine ponovno plaćati zato što je posjedujete.
Tomaševićeva gradska vlast još jednom pokazuje kako razumije socijalnu pravdu – svi su građani jednaki, samo su neki nešto pogodniji za oporezivanje.
Jer ideologija možda zvuči besplatno dok se izvodi uz bubnjeve na gradskom trgu, ali račun na kraju uvijek završi u poštanskom sandučiću građana.
