Sloboda da i oni koji ne vole Hrvatsku mogu to javno reći najbolji je dokaz koliko se današnja Hrvatska razlikuje od bivšeg jugoslavenskog režima.
Koja bi mogla biti najveća pobjeda Hrvatske na ovom Svjetskom prvenstvu?
Čak i ako, protiv svih očekivanja, osvoji naslov svjetskog prvaka, odgovor možda neće biti sportski.
Najveća pobjeda mogla bi biti činjenica da su se i prije prvenstva, tijekom njega, a sasvim sigurno i nakon njegova završetka, u javnosti pojavili pojedinci koji otvoreno poručuju da ne navijaju za hrvatsku reprezentaciju, pa čak i da navijaju protiv nje. Naravno, postoje ljudi koji imaju vlastite razloge za takav stav i njihovo pravo na drukčije mišljenje treba poštovati. Upravo je to bit demokracije.
No, upravo ta mogućnost jasno pokazuje koliko se današnja Hrvatska razlikuje od nekadašnje Jugoslavije.
U tadašnjem sustavu bilo je gotovo nezamislivo javno izjaviti da ne navijate za reprezentaciju Jugoslavije ili otvoreno kritizirati način na koji je funkcionirao nogometni savez, politički sustav ili odnos prema hrvatskim sportašima. Takvo iskazivanje mišljenja moglo je imati ozbiljne posljedice, od profesionalnih i društvenih sankcija pa sve do kaznenog progona.
Zato bi svakome tko danas bez straha javno izražava prijezir prema Hrvatskoj ili navija protiv nje trebalo mirno odgovoriti: upravo vam je hrvatska demokracija omogućila da to učinite slobodno i bez straha od progona. U tome je temeljna razlika između demokratske Republike Hrvatske i bivšega komunističkog režima.
Jugoslavenski sustav nije tolerirao političko ni nacionalno drukčije mišljenje. Neistomišljenici su bili izloženi represiji, zatvaranjima i različitim oblicima progona. Upravo je takva politika ostavila duboke podjele koje su na kraju dovele do nasilnog raspada države.
U tom kontekstu posebnu simboliku ima utakmica reprezentacije Jugoslavije na stadionu Maksimir, odigrana nekoliko tjedana nakon događaja od 13. svibnja 1990. Gromoglasno zviždanje jugoslavenskoj himni i otvoreno navijanje za protivničku reprezentaciju bili su mnogo više od sportskog čina. Bio je to jasan znak da je jugoslavenski režim u Hrvatskoj izgubio društveni legitimitet i da se njegov kraj više nije mogao zaustaviti.
Režim koji je desetljećima kažnjavao i zatvarao ljude zbog daleko bezazlenijih riječi i postupaka tada je doživio svoj simbolični poraz. Upravo zato sloboda govora, pa čak i kada uključuje kritiku ili odbacivanje vlastite države, ostaje jedna od najvećih vrijednosti moderne hrvatske demokracije i možda njezina najvažnija pobjeda.
Izvor:Thomas Bauer
crodex.net
