Koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu nije bio samo glazbeni događaj – bio je politička poruka. Dok su stotine tisuća ljudi pjevale pjesme o vjeri, obitelji i domovini, na počasnim su ložama sjedili upravo oni koji te iste vrijednosti svakodnevno poništavaju – zakonski, kulturno i medijski. U moru laži, cenzure i političkog licemjerja, narod se okupio bez straha, jasno pokazavši da Hrvatska još uvijek diše – unatoč onima koji bi je željeli pretvoriti u regionalnu ispostavu tuđih interesa.
U novoj objavi Luko Goleš Babić progovara iskreno i direktno o onome što mnogi misle, ali se ne usuđuju javno reći: o vlasti koja jedno pjeva, a drugo potpisuje u Briselu. O zakonima koji prijete zdravom razumu i vjeri. O politici koja glumi domoljublje, a u stvarnosti provodi globalističke agende. Ako ste bili na koncertu – ovaj tekst je za vas. Ako niste – možda vas upravo on potakne da otvorite oči.
Thompsonov koncert: pismo posjetiteljima
Piše :Luka Goleš Babić/Sapere Aude
Nakon veličanstvenog koncerta kojemu ste prisustvovali, na kojemu nije bilo gotovo nijednog značajnijeg incidenta unatoč stotinama tisuća ljudi, i usprkos svim lažima i zastrašivanjima manipulativnih medija, želim iskoristiti ovu priliku snažnog osjećaja zajedništva kako bih ukazao na neke stvari s kojima se ja, zajedno s mnogim drugim vašim sugrađanima, svakodnevno borim. Svaki korak u toj borbi činimo s ciljem da ovu državu, pa i naše šire civilizacijsko društvo dovedemo bliže onim snovima o kojima Thompson pjeva, a koje i vi očito priželjkujete, što ste pokazali svojim dolaskom na koncert. Pa krenimo redom: što je to toliko problematično u današnjem društvu?
U loži počasnih gostiju na Hipodromu možda ste zapazili upravo one o kojima mnoge Thompsonove pjesme pjevaju, a koji pripomažu prodavanju naših spomenutih snova na oltaru tuđih interesa. Iako su na jednu večer glumili da su dio naroda, da poznaju važnost vjere, obitelji i nacije, članovi hrvatske vlasti u ovome trenutku implicitno i eksplicitno rade na dokidanju tih vrijednosti. Primjera radi, tijekom njihovog mandata implementiran je zakon koji de facto podastire plodno tlo za progon kršćana i svih “politički nekorektnih” građana u našoj zemlji – progon kakav nažalost postaje sve normalniji u zemljama takozvane progresivne zapadne Europe.
Zakon o elektroničkim medijima, naime, nalaže da se na društvenim mrežama kažnjava svatko tko negira stavke takozvane rodne teorije, koja predstavlja ideološki skup ideja nedvosmisleno odbačen od strane Katoličke Crkve, pa i mirotvornoga pape Franje, koji ga je svojevremeno nazvao protuljudskim. Hrvatska vas država na temeljima ovoga zakona može kazniti ako u digitalnom prostoru ustvrdite da muškarci i žene kao takvi postoje te da se jedni od drugih supstancijalno razlikuju, umjesto da se radi o izmišljenim i društveno konstruiranim kategorijama. Elementarnom logikom stoga zaključujemo kako su članovi aktualne domaće vlasti na koncertu zajedno s vama pjevali duhovne pjesme pod kršćanskim simbolima, dok su u isto vrijeme u praksi podržavali potencijalni progon vjernika i svakoga tko se drzne okoristiti vlastitim zdravim razumom.
Nadalje, ista ta vlada u svakom se važnom praktičnom segmentu kroz posljednje godine složila sa svojim još radikalnijim kolegama iz stranke koja upravlja našom metropolom, a koja je, uz glasno negodovanje, jedva dozvolila da se ovaj koncert održi. Kada je prije par godina trebalo segregirati građane na temelju dokazano pogrešnih, agresivnih nameta novih farmakoloških proizvoda, lokalna i državna vlast zajedno su provodile takozvane “pandemijske mjere”. Danas znamo, po javnom priznanju njihova tvorca, da i ona najpoznatija ili najzloglasnija mjera o udaljenosti od dva metra nije mnogo više od političke izmišljotine iz kuhinje američke političke oligarhije. Je li ih to nagnalo da preispitaju svoje djelovanje? Naravno da ne – štoviše, hrvatski je premijer u svibnju ove godine potpisao novi pandemijski sporazum, kojim se naša zdravstvena suverenost nadalje predaje u ruke privatnih interesnih globalističkih organizacija.
Sjećamo se kako je radikalno progresivna zagrebačka vlast u vrijeme pandemije, sukladno nalozima nacionalne vlasti, segregirala građane u javnim prostorima ovisno o tome koliko su bili poslušni arbitrarnim dekretima “struke”. Danas se ista ta ekipa kiti perjem tolerancije i inkluzivnosti, nazivajući ironično Zagreb gradom otvorenosti. Ne znamo gdje je bila ta otvorenost kada su se nedavno obitelji na glavnom zagrebačkom trgu razdvajale ogradama tijekom novogodišnje proslave. Zašto je u “tolerantnom” gradu toliko teško izreći da smo bili na domoljubnom koncertu ili pak da se ne slažemo s ubilačkim totalitarnim jugokomunističkim režimom kojega oni i danas slave?
No uzrok hrvatskih boljki ne treba tražiti isključivo unutar naših granica. Dok Thompson svojim pjesmama s pravom slavi nastanak ove napaćene države, njome sve više upravljaju strani centri moći, ekvivalentni onima bivše Jugoslavije, koje nitko nije demokratski izabrao niti im dao legitimitet. U eklatantnoj ilustraciji nedemokratičnosti našeg kontinenta predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen više je puta prijetila suverenim europskim država koje su išle u smjeru odabira tradicionalnih i domoljubnih stranaka kao svojih političkih predstavnika. “Europska unija ima alate za nositi se s takvim odlukama”, izjavila je tada sramotno von der Leyen, pljujući u lice demokratske odluke većine građana.
Europska je civilizacija, među ostalim, utemeljena na kršćanskom konceptu supsidijarnosti – inzistiranju da se odluke donose na najnižoj mogućoj razini, kako bi donositelji odluka osjetili njihove posljedice i na svojoj koži. U ovome trenutku supsidijarnost na razini takozvane Europske unije ne postoji, što je među ostalim jasno prikazano tom protudemokratskom prijetnjom izrečenom od strane čelne osobe Unije, kao i spomenutim sramotnim javnozdravstvenim sporazumom. Ne treba posebno naglašavati da je predsjednica Europske komisije neke od prijetnji i ostvarila, pa tako Mađarska danas plaća milijun eura dnevno (!) jer odbija nametane masovne migracije unutar svojih granica.
Odluke o tome koju ćemo hranu jesti, kolike namete ćemo za nju plaćati, koje ćemo farmakološke proizvode biti prisiljeni uzimati, koliko ćemo potencijalno opasnih ljudi dočekati otvorenih ruku unutar vlastitih granica, pa i što ćemo slaviti kao svoje vrijednosti, određuju se u Briselu. Slavonski mljekar ovisan je o odlukama bezličnih birokrata tisućama kilometara udaljenih od njega, koje on nikada ni za što nije izabrao. Hrvatska, za koju su Thompson i njegovi suborci svojedobno stali na branik, tako se još jednom ukida, no za razliku od bivšeg totalitarnog režima, ovaj novi meki eurokratski totalitarizam to čini suptilno, bez ispaljenog metka.
Što god vam predstavnici aktualne otuđene vlasti (bilo nacionalne, bilo lokalne) rekli, oni su igrači progresivne ideologije i njezinih naddržavnih globalističkih vojvoda. Ideologija koju njihovi nalogodavci perpetuiraju na razne načine zagovara radikalno odvajanje čovjeka od njegove prošlosti: od njegovih identitetskih odrednica, vjere, obitelji, nacionalnog ponosa. Zalaže se i za općenito ukidanje državnih granica i mnogo toga ostalog u ime čega ste ustali prije koji dan, usprkos snažnim i kontinuiranim medijskim napadima i sveprisutnoj propagandi. Ne gledajte stoga na ovo samo kao na koncert, već kao na potvrdu ispravnosti vaših unutarnjih poriva. No priča ne smije stati tu.
Neka ovaj koncert posluži kao prekretnica prema jednom boljem društvu: prema onoj Hrvatskoj kakvu svi stoljećima sanjamo, a kakvu još nismo imali prilike vidjeti. Krajnje je vrijeme da počnemo jasno braniti spomenute vrijednosti u svojoj svakodnevici – na našem radnom mjestu, s prijateljima, s obitelji, s poznanicima. Pozivam vas da upravo u onim trenucima kada najjače osjećate da biste mogli biti napadnuti te da ćete se potencijalno dovesti u neugodnu situaciju, da baš tada hrabro progovarate, jer se masovne društvene hipnoze, kakvima je zapadno društvo našega doba natopljeno, mogu razbiti jedino čistom i jasnom istinom. Prenesimo ono zajedništvo koje ste osjetili na koncertu, kao i tamošnju atmosferu lišenu ideologije, u našu svakodnevicu. Ova država to zaslužuje.
Izvor:Luka Goleš Babić
