Karolina Vidović Krišto rođena je 1975. u Vukovaru, odrasla je u Münchenu, a u Hrvatsku se vratila 1996. Iste godine na HRT-u je počela graditi novinarsku karijeru, a široj javnosti postala je poznata 2012. godine, emisijom u kojoj je razotkrila pedofilski skandal povezan sa spolnim odgojem za škole i vrtiće., piše direktno.hr
Tri godine kasnije, 2015., nakon što je upozorila na kršenje ustavnih i ljudskih prava svih zaposlenika HRT-a, i to od strane tadašnjeg glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana, Radman joj je dao izvanredni otkaz.
No sedam mjeseci kasnije sudskim je nalogom vraćena na posao, a prvostupanjska i drugostupanjska presuda potvrdile su kako je bila riječ o protuzakonitom otkazu..
Bivša novinarka i magistrica novinarstva u Hrvatski sabor ušla je 2020. godine na listi Domovinskog pokreta, kao nezavisna kandidatkinja, preferencijalnim glasovima. U međuvremenu je postala nezavisna zastupnica, a zatim osnovala stranku Odlučnost i Pravednost, kojoj je na čelu.
Karolinu ne morate voljeti, niti vam se mora sviđati njezin način, ali svoj zastupnički posao radi maestralno, strastveno, na sjednicama je redovita i jedna je od najaktivnijih u Parlamentu. A svakako možda i- najglasnija i najotvorenija, vjerojatno i najhrabrija, ne štedeći vladajuće ni milimetra. Po tome je, uostalom, postala poznata u hrvatskoj javnosti.
Kada smo dogovarale intervju, rekli ste sjajnu opasku: ”U Hrvatskoj nema ni desne, ni lijeve opcije, već samo pošteni i nepošteni”. Potpuno se slažem s time, ali zar to u konačnici nije strašno tužno, ali i opasno za daljnji razvoj demokracije?
Nisam izmislila toplu vodu, to je jednostavno zdrava logika, lopovluk nije ni lijevi, ni desni, već je jednostavno lopovluk!
Ali, treba reći da na prvi pogled stanje u Hrvatskoj izgleda doista depresivno, ili čak bezizgledno. Međutim, ja bih rekla da upravo zbog sadašnjeg stanja u Hrvatskoj s optimizmom gledamo u budućnost. Razlog je jednostavan, nema nikakove dvojbe da je sadašnji model upravljanja Hrvatskom potrošen, a svi znamo da je svaki poraz u životu prilika za novi početak. Nesporno je, dakle, da se u Hrvatskoj politička scena u potpunosti demaskirala.
U Hrvatskoj su sve vitalne institucije blokirane, od pravosuđa, inspekcijskih službi, Porezne uprave, do HNB-a. Posljedice te blokade osjećaju svi hrvatski građani; cijene osnovnih životnih namirnica su, primjerice, skoro duplo skuplje nego u Njemačkoj, gdje su, pak, plaće četiri puta veće.
Imamo situaciju u građevini gdje su cijene stanova u Zagrebu kao u Berlinu, ali naši radnici zarađuju četiri puta manje nego u Njemačkoj. Iz tog razloga naši građevinski radnici i inženjeri odlaze u inozemstvo, a mi uvozimo radnike iz dalekih država koji su, pak, djelomično tretirani kao robovi bez ljudskog dostojanstva. Znači, uvjeti života i rada u Hrvatskoj neodrživi su, stoga su korjenite promjene neophodne.
Nasuprot žurnim potrebama za promjenama, glavne političke stranke u Hrvatskoj otvoreno djeluju na zadržavanju postojećeg stanja, a postojeće stanje jest drugi nazivnik za nepravdu.
U Hrvatskoj je sustav otvoreno postavljen protivno ustavnoj odredbi o jednakosti i socijalnoj pravičnosti; zakon je za običnog čovjeka rigorozan i brutalan- jedan od primjera je Ovršni zakon- a za moćnike zakoni ne postoje, dapače, na primjeru predstečajnih nagodbi svjedočimo ozakonjenoj pljački, jer tim zakonom administrativnom odlukom opraštaju se porezni dugovi i obespravljuju vjerovnici.
Dakle, ogromna većina naroda jesu ti pošteni, a uska skupina moćnika su ti nepošteni. Nepošteni su prešli sve mjere prihvatljivog ponašanja i zato im dolazi kraj.
Čitajući svakodnevno medije, prateći vijesti i informacije o stalnim uhićenjima, DORH-u, USKOK-ovim akcijama, netko bi sa strane mogao reći da se u Hrvatskoj isključivo krade. Je li to doista tako, naravno, govorim o vladajućim strukturama i na nacionalnom i na lokalnom nivou, ili je ipak pretjerana kvalifikacija?
Vladajuće strukture, ne samo sadašnje, već zadnjih dvadesetak godina, manipulativno skrbe kako se javnost ne bi bavila stvarnim problemima, već se hrvatsku javnost zabavlja i manipulira. U tom kontekstu javno se nameću teze koje nemaju nikakvog stvarnog uporišta.
Jedna od njih je da je u Hrvatskoj kriminal i korupcija tolika da se s njom ne može izaći na kraj. Ova teza je, naravno, smišljena laž, jer u Hrvatskoj je korupcija veća nego u drugim državama Europske unije, zato što su institucije, koje trebaju sprječavati korupciju, same upletene u koruptivni sustav. Javnost stalno sluša o korupciji, ali ti slučajevi se ne rasvjetljavaju.
Uzmite primjer zagrebačkog Adventa. Portali su 2019. godine pisali o tom slučaju, ali je DORH reagirao tek dvije godine kasnije. Uhićen je jedan poduzetnik, ali iste zlouporabe su radile tri tvrtke. Zašto je onda uhićen jedan, a ne sva trojica?
Navedeni primjer svjedoči da pravosudni sustav ne radi sukladno zakonu, imovina hrvatskih građana sustavno se pljačka, a javnost stječe dojam da je sve kriminal i da ga se ne može obuzdati. Ne, lopovluk se može obuzdati, ali tijela koja su plaćena za suzbijanje kriminala moraju doživjeti korjenite promjene. Hrvatska ima ljudi koji mogu uspostaviti vladavinu prava, i zato im moramo dati priliku da provedu promjene.
Europski parlament je 2018. godine procijenio da u korupcijske kanale u Hrvatskoj ode oko osam milijardi eura godišnje. Ta brojka je u međuvremenu sigurno puno veća. e., piše direktno.hr
Korupciju nisu izmislili Hrvati, korupcija je prisutna od kada postoji čovječanstvo, ali civilizacijsko dostignuće jest borba protiv korupcije, jer korupcija je zlo koje razara sve što je zdravo. Da bi korupcija funkcionirala, redovni sustav ne smije funkcionirati. Upravo blokadom državnih institucija stvaraju se pretpostavke za korupciju. U Hrvatskoj DORH, USKOK i policija paradno procesuiraju slučajeve kako bi stvarali dojam da se tobože država bori protiv korupcije, što je obična laž.
Slučaj Žalac je u potpunosti demaskirao DORH i Uskok. Podsjećam da su 300 posto veću cijenu nego što je bila tržišna vrijednost u slučaju Žalac, USKOK i DORH proglasili čistim poslom. U prijevodu, ’90-ih se govorilo da se na poslovima uzima 10 posto, a sada se uzima 300 posto.
Stoga svatko tko se pita zašto su nam plaće niske, a cijene visoke, neka pogleda visinu korupcije – i tada je svakome jasno kamo odlazi naš novac, zašto nema stranih investicija te zašto nam ljudi odlaze iz prelijepe Domovine.
Što kažete građanima kada Vas zaustave i pitaju što se to događa i do kada će Hrvatska biti sinonim za korupciju?
Kažem im ono što doista i vjerujem, da dobro uvijek pobjeđuje i da ćemo uspjeti urediti Hrvatsku. Devedesetih su govorili da je JNA nepobjediva, četvrta vojska u Europi, a Hrvatska je vojsku tek stvarala i navodno nismo imali nikakve šanse. A mi smo u roku četiri godine u ratnim okolnostima stvorili takvu vojsku koja je bila u stanju taj srbijanski fašistoidni terorizam otjerati do Crnog mora.
Svaki projekt koji se temelji na istini, i koji predvode osobe koje vjeruju u tu istinu, osuđen je na uspjeh. Zato vjerujem da ćemo pobijediti nepravdu i urediti Hrvatsku kao uspješnu i prosperitetnu državu.
Kakva je situacija sa strankom kojoj ste predsjednica, zašto ste je, zapravo osnovali? Mislite li da još jedna politička stranka na hrvatskom horizontu može promijeniti mišljenje građana o političarima, koje je uglavnom izuzetno negativno, gdje ih se smatra- većinu, dakako- isključivo lopovima i nemoralnim ljudima?
Meni nije dosadno u životu i nisam osnivala stranku da bih se ugradila, niti se ljudi u OIP učlanjuju kako bi ostvarili nekakve osobne interese. Zato sam i rekla da nećemo raditi trule kompromise i da nećemo u nikakve predizborne koalicije – niti u postizborne, ukoliko nismo senior-partneri.
Jer, stranke se ne osnivaju iz nekog hira, već iz društvene potrebe u trenutku kada postojeće političke snage prestanu ispunjavati svoje društveno političke obveze. Na zadnjim izborima u Splitu 72 posto Splićana nije se odazvalo na izbore. Na zadnjim izborima u Rijeci 90 posto građana nije se odazvao na izbore.
Politička scena, znači, dosadašnje ključne stranke HDZ i SDP te postojeća oporba, izgubili su osjećaj za stvarne okolnosti života hrvatskog čovjeka i potpuno otplovile u svoj paralelni svijet. Po toj logici krasti je dopušteno, ali pričati o lopovluku je nedopušteno i predstavlja govor mržnje. Politička odgovornost je izbrisana iz hrvatskog političkog rječnika, pravosuđe se može smatrati krivosuđem, 12 posto stanovništva napusti Hrvatsku bez da se uopće otvori rasprava o toj dramatičnoj činjenici.
Hrvatsku nismo stvarali da bude platforma za bogaćenje uske skupine pojedinaca, već smo Hrvatsku stvarali da bude uređena, pravedna, socijalna i prosperitetna država što Hrvatska i može biti, ali preduvjet je vladavina prava, što, pak, podrazumijeva odgovornost postojećih elita; i zato smo osnovali OIP, kao reakciju na bezidejnost i beskrvnost političke scene koja samodopadno živi u svome svijetu i nema nikakvog osjećaja za svoj narod.
Nemilosrdno prozivate Vladu, HDZ i Andreja Plenkovića, a on niti ne skriva koliko mu dižete tlak. Je li Vam lakše nabrojati što mu ne zamjerate, negoli obrnuto?
Sveti Augustin, kojeg iznimno štujem, zapisao je: ljubite grešnika, ali mrzite grijeh. Znači, osobi Andreju Plenkoviću želim sve najbolje u životu; međutim djela Andreja Plenkovića svjedoče svemu onome protiv čega jesam kao osoba, formatirana u jednom stabilnom demokratskom okruženju, u kojem je temeljna jednakost društveni imperativ.
Nesporno je da je Plenković dijete obitelji komunističkih moćnika, da je uvijek bio društveno privilegiran i, narodski rečeno, nije se u životu morao baš truditi, a prvo konkretno radno mjesto mu je predsjednik Vlade. To je, naravno, apsurd. Jer Plenković nakon fakulteta nije ništa konkretno radio, već je postao savjetnik ministra. Kao što znamo, savjetnik radi ono što mu kaže šef, ili, ako je privilegiran, ne radi ništa, a ovo drugo vrijedi za Plenkovićevu karijeru kao savjetnika ministra Mate Granića.
Sama činjenica da jednu dvadesetpeto-godišnju osobu postavite za savjetnika jednog ministra, jest činjenični apsurd. Jer, čemu bi to neiskusni pripravnik trebao savjetovati ministra vanjskih poslova države koja se u tom razdoblju nalazi u ratu?
Razina Plenkovićeve sposobnosti vidi se na primjeru Croatia Airlinesa gdje u razdoblju od sedam godina, svakih šest mjeseci produljuje mandat istoj osobi. Znači, u kontekstu kriznog upravljanja, Plenković je mjerna jedinica nesposobnosti kriznog upravljanja, a predsjednik bilo koje vlade mora biti stabilna osoba i sposobna donositi odluke.
Ali, Andrej Plenković nije nikakav ključni čimbenik, već je on izdanak moćnih struktura koje nisu demokratski legitimirane, ali koje preko Plenkovića upravljaju Hrvatskom.
Konačno, cijena sira, jaja, ili mlijeka, koje su duplo veće nego u Njemačkoj u kojoj se zarađuje četiri puta više nego u Hrvatskoj, jesu mjerilo uspješnosti Plenkovića, Milanovića i, naravno, Sanadera. Znači, navedeni premijeri su u potpunosti neuspješni i nesposobni.
Doista ne znam u čemu bih hvalila Andreja Plenkovića. Izvrtanje teza o uspjesima, kao što je euro, ili Schengen, jesu jeftine i obične laži. Pa, Hrvatska je članica Europske unije – Schengen, ili euro su naše pravo.
Pogledajmo države kao što su Češka, Slovačka, ili Mađarska i njihove razvoje, i zapitajmo se zašto njihovo stanovništvo ne bježi iz svojih država, a zašto naši ljudi odlaze iz svoje Domovine?
Smatrate li da je Plenković, zajedno sa svojom HDZ klikom i europskim partnerima zapravo jeftino ”prodao” Hrvatsku u bescijenje?
Ne, ja ne smatram da je Plenković s europskim partnerima prodao Hrvatsku. To je isto jedna od manipulativnih laži da je nama svijet kriv što nam sustav ne funkcionira. Jer, nije nama Europa postavila suce kao što su Šeparović, Turudić, ili Bruno Klein u Splitu, već Državno sudbeno vijeće koje je tijelo pod kontrolom HDZ-a i SDP-a.
Nije nam Europa postavila Andriju Mikulića za Glavnog državnog inspektora, niti nam je Europa postavila Glavnu državnu odvjetnicu, niti nam je Europa postavila Plenkovića i Milanovića.
Jer, kada bi se primjenjivale europske norme, onda svih ovih koje sam navela ne bi bilo u javnom životu. Jer, kao što znamo, u Europi se ide u zatvor za korumpiranje medija, to smo vidjeli u Austriji. U Hrvatskoj ogromna većina medija pod koruptivnim je nadzorom vlasti i moćnika.
Znači, svo zlo koje nam se događa u Hrvatskoj, sve štete koje su poznate – od afere INA, do Uljanika, ili Agrokora – imaju hrvatski predznak, tj., one se događaju zbog nefunkcioniranja državnih tijela koja hrvatski građani plaćaju, a ta tijela rade protiv hrvatskih građana.
Dakle, Hrvatsku nije okupirala Europa, već korupcionaške horde koje svoje uporište imaju u trenutačnim ključnim političkim strankama.
U više ste ga navrata optužili za ”veleizdaju”. Ako je to točno, kako nas je izdao?
Zakonodavstvo svake države opisuje izdaju, ili veleizdaju kao čin onoga koji svojim djelovanjem ugrožava opstanak države. Ukoliko netko ne vidi da je Hrvatska ugrožena u svojoj egzistenciji zbog korupcije, onda je nažalost slijep. U Hrvatskoj su sve bitne institucije blokirane s ciljem kako bi jedna uska skupina ljudi mogla bezočno pljačkati državu i narod. Onaj tko blokira državni sustav, on ugrožava opstanak države.
Današnja Hrvatska nema plana ni u jednom segmentu društva – bilo to pitanje poljoprivrede, znanosti, bankarstva, ili demografije, a, primjerice, u vanjskopolitičkom smislu, doslovno smo beznačajni.
Sjetim se koliko nas je Slovenija maltretirala zbog Savudrijske vale i blokirala pregovore s EU-om. Ja to Slovencima ne zamjeram, jer oni su se borili za svoje nacionalne interese, što je njihovo pravo. Druga stvar jest kako smo mi zastupali svoje interese.
Mi, pak, svjedočimo svakodnevnim ponižavanjima i vrijeđanjima od strane Republike Srbije, države protiv koje imamo presudu Međunarodnog suda pravde koji je utvrdio da je Srbija počinila agresiju nad Republikom Hrvatskom, a ta presuda jest pravna osnova za naplatu ratne štete. Postavlja se jednostavno pitanje, zašto Hrvatska nije ispostavila Srbiji račun za ratnu štetu? To je obveza vlade, i nijedna vlada nema pravo ne postupati u interesu Republike Hrvatske.
Znači, netraženje ratne štete, rad je protiv interesa Hrvatske, a za interes druge države. Isto tako, zašto Hrvatska nije blokirala pregovore Srbije s EU zbog konstantnog vrijeđanja i klevetanja Republike Hrvatske, zbog ne-davanja informacija o ubijenim hrvatskim građanima, zbog ne-procesuiranja odgovornih za koncentracijske logore koji su bili na teritoriju Srbije? Neka vaši čitatelji procijene je li u pitanju veleizdaja. ., piše direktno.hr
U Parlamentu ste postali najveća borkinja, namjerno kažem u ženskom rodu, protiv korupcije. Što Vas najviše šokira, čime ste zgroženi, gdje je to u Hrvatskoj pošlo po krivom putu?
Ovotjedna presuda slučaja Bankomat, gdje su stotine milijuna kuna ukradene hrvatskim građanima, i onda se sudi 13 godina, i na kraju nitko nije kriv – to se zove vrijeđanje zdravog razuma. U Hrvatskoj ništa nije krenulo krivim putem, jer nije država kriva ako pojedinci kradu, ili zlorabe svoje ovlasti, ali te pojedince treba odstraniti s pozicija i procesuirati ih.
I sve te isprike i stožersko organizirane manipulacije da smo mi Hrvati kao ovakvi, onakvi, i da ne možemo bolje – to je čista laž. Jer, hrvatski ljudi u svijetu su izuzetno cijenjeni, i kao radnici, i kao susjedi, integrirani su u društvima u kojima žive. Ali, ti isti ljudi, kada dođu u svoju domovinu, izloženi su nepravdi i sastavljaju kraj s krajem.
Da budem vrlo jasna, Hrvatska je bogata država, država koja ima 1200 km obale, 1400 otoka, dvije klimatske zone. Jedini hrvatski problem, a to je ujedno i ključni hrvatski problem, jest upravljačka struktura. Dokazivo dubiozne osobe kao Radimir Čačić, ili bezlični karijeristi bez ikakvog stava, kao što je Gordan Jandroković, ne mogu biti društveni predvodnici.
Vrijeme je da okrenemo drugu stranicu i uredimo Hrvatsku, u kojoj će se rad, moral i rezultati cijeniti i biti društvene vrijednosti, a laganje i muljanje biti izbačeni iz javnog prostora i efikasno kažnjavani.
Osjećate li, kao što su godinama prije Vas to osjećale brojne zastupnice, ipak prisutnu spolnu diskriminaciju, ma koliko se mi trudili ostaviti dojam osviještenog društva, no, jeste li bili izloženi takvoj vrsti omalovažavanja?
Iskreno ne. Diskriminacija koju osjećam isključivo je u vrijednosnom smislu, a to je nepoštivanje zakona, nepoštivanje demokratskih procedura i parlamentarnih standarda, što me ljudski i nacionalno izrazito vrijeđa i smeta.
Hrvati su jedan od najstarijih europskih naroda, i neprihvatljivo mi je da se kao narod damo toliko zlostavljati od, realno govoreći, nemoralnih, gramzljivih i, nadasve, nesposobnih skupina.
U vrijeme Covida, Vi ste u Saboru prkosno odbijali nositi masku, stavljali ste maramu, upozoravali da se krše ljudska prava, a što se kasnije i pokazalo, a da nismo nikakvi teoretičari zavjere. Kako ste se tada nosili s velikim pritiscima, jeste li osobno trpjeli zbog svoje hrabrosti u tim trenucima kada je cijeli svijet izgubio razum?
Svatko tko imalo poznaje povijest zna da je teško biti ispred svog vremena i suprotstavljati se ponekad masovnim pojavnostima. Ja sam u to vrijeme jasno tražila, i u tom kontekstu, poštivanje zakona i, naravno, suprotstavljala sam se dogmatskom pristupu u kojem nije bila omogućena rasprava.
Jako je bitno da iz tog razdoblja izvučemo pouke kao društvo kako nam se ne bi događale možda još brutalnije manipulacije, koje nikada ne služe općim interesima, već su uvijek u službama uskih skupina pojedinaca.
Dobivate li prijetnje zbog svoje izravnosti i otvorenosti, dirate u osinja gnijezda, otvarate neugodne teme, afere…?
Naravno da dobivam prijetnje i parafrazirat ću čuvenog vojnog teoretičara Klausewitza, prijetnje su ukalkulirane na mojemu putu ostvarivanja promjena u Hrvatskoj.
Kao što znate, vratila sam se iz Njemačke živjeti u Hrvatskoj, jer sam Hrvatica i željela sam živjeti u svojoj Domovini. Ako ne zaustavimo razgradnju Hrvatske, moja djeca će morati ići iz Hrvatske. To mi je jednostavno neprihvatljivo.
Za Hrvatsku su generacije polagale svoje živote kako bismo ostvarili svoju slobodu, i sada, kada imamo slobodnu i suverenu Hrvatsku, raznorazni smutljivci zbog svoje pohlepe ugrožavaju opstanak hrvatske nacije. Ja se tih struktura zaista ne bojim, s tim da osjećam da njima nije ugodno u susretu sa mnom, i moram naglasiti da je nelagoda tih struktura opravdana.
Jednostavno, promjene koje moramo uspostaviti podrazumijevaju polaganje računa, što automatski znači procesuiranje značajnog dijela današnjih elita.
Pravna država ne poznaje izuzetke, niti prešutno opraštanje zlouporaba. Nitko nije ovlašten hrvatskoj državi uzeti ona prava koja imaju sve uređene države, a to je jednakost pred zakonom i odgovornost pred zakonom. I uspostavit ćemo vladavinu prava, i da, odgovarat će mnogi iz pravosuđa, iz gospodarskog i političkog života, ali i iz medija, jer podsjećam da je gospođa Laura Kövesi, sadašnja europska tužiteljica, u vremenu dok je bila državna odvjetnica u Rumunjskoj, uhitila upravo niz medijskih magnata i urednika.
Svjesna sam da ću u dolazećem razdoblju biti izložena klevetničkim podvalama, lažnim anketama i još jačoj medijskoj izolaciji. Ali, kada bi se istina mogla spriječiti onda ni jedan totalitarni sustav u povijesti ne bi propao, a znamo da su sve tiranije kad-tad propadale, znači, sigurna sam u uspjeh svojih političkih ciljeva, na radost većine hrvatskih ljudi i, naravno, na žalost korumpiranih moćnika. Jer, to će biti kraj njihove moći.
Cijeli intervju možete pročitati na direktno.hr .
