Istraživanje je pokazalo da je kišnica u cijelom svijetu kontaminirana “vječnim kemikalijama” kao posljedica ljudskog djelovanja. One se ne razgrađuju u prirodi, a mogu izazvati cijeli niz bolesti.
Perfluoralkilne i polifluoroalkilne tvari (kratica: PFAS) velika su skupina od više tisuća sintetičkih kemikalija, čija je primjena u modernom društvu vrlo raširena, a samim time bilježi se i vrlo visoka pojavnost istih u prirodi. Sve kemikalije iz te skupine sadržavaju veze ugljika i fluora, jednu od najsnažnijih kemijskih veza u organskoj kemiji, koja im omogućava da budu otporne na razgradnju pri uporabi i u okolišu.
Vječne kemikalije
Većina kemikalija iz skupine PFAS lako se prenosi okolišem i prelazi velike udaljenosti u odnosu na izvor ispuštanja, a zbog činjenice da se ne razgrađuju prozvane su i “vječnim kemikalijama”. Izvor im je isključivo ljudska aktivnost, a najčešće ih se može naći u raznim bojama, premazima, proizvodima za zaštitu površina od prljavštine te sredstvima za poliranje.
Zagađenja PFAS-om često se pronalaze u podzemnim vodama, površinskim vodama i tlu, a najnovije istraživanje znanstvenika sa sveučilišta u Stockholmu pokazalo je da se ove opasne kemikalije mogu pronaći u kišnici i snijegu posvuda u svijetu. Pronađene su tako čak i u području Tibeta te na Antarktici.
Razine više od dozvoljenih
Tijekom proteklih 20 godina, dozvoljene granične vrijednosti ovih spojeva u vodi za piće značajno su smanjene (u SAD-u je vrijednost smanjena čak do 37,5 milijuna puta za određene spojeve) budući da su istraživanja pokazala njihovu toksičnost i povezala ih s brojnim bolestima.
Uzmu li se ove referentne vrijednosti iz SAD-a kao relevantne, tada se kišnica više nigdje u svijetu ne može smatrati sigurnom za piće, pokazuju rezultati ove studije. “Iako u industrijaliziranom svijetu kišnicu ne pijemo često, mnogi ljudi diljem svijeta očekuju da ona bude sigurna za piće i da osigurava izvor pitke vode”, kaže voditelj istraživanja Ian Cousins.
