Izvrsno se Pero Kovačević osvrnuo na pravosudnu blamažu oko ponovnog podizanja već odbačene optužbe protiv Lovrena i Modrića
Nisam pravne struke i ne bih se previše upuštao u bilo kakve komentare ove pravosudne blamaže, naravno da mi je, kao i većini Hrvata uostalom, jasno o čemu je ovdje riječ, ali za one koji još uvijek dvoje oko ‘karaktera’ aktualne vlasti, valja izdvojiti par zanimljivih konstatacija.
Prvo, trebamo znati da optužnica NIJE a niti može biti PODIGNUTA BEZ hijerarhijskog BLAGOSLOVA glavne državne odvjetjice Zlate Hrvoj Šipek!
Nije li davanje ‘blagoslova’ glavne državne odvjetnice na podizanje NOVE optužnice više nego znakovito? Poruka?
Tko predlaže i imenuje gl. državnu odvjetnicu? Ili, pučki rečeno, čija je stvarno ona igračica? Je li izabrana u Saboru? Tko ima većinu u Saboru?
Dalje, poznato je i kako je prva optužnica protiv Luke Modrića pravomoćno ODBIJENA još 2018. godine.
Nadalje, optužnica nije odbačena zato što je preuranjeno podignuta, kako je medijski prezentirano, jer to pravno ne postoji!
Znači, ponovno se podiže optužnica za već pravomoćno presuđena stvar.
(U sadržaju odluke Općinskog kaznenog suda u Zagrebu iz 2018. godine stoji: Luka Modrić nije počinio kazneno djelo!).
I još jednom: prva optužnica protiv Luke Modrića je odbačena jer je utvrđeno da nema kaznenog djela!
Rekli bi pravnici, riječ je o pravomoćno presuđenoj pravnoj stvari!
E sad, postavlja se pitanje: ovu pravnu činjenicu znaju studenti prve godine Pravnog fakulteta. Pa je za očekivati da to znaju odnosno trebaju znati glavna državna odvjetnica i njezino općinsko državno odvjetništvo u Osijeku.
Već dugo tvrdim, a u početku mi ogroman broj ljudi nije vjerovao, kako će ‘duboka država’, koja upravlja Hrvatskom, putem svojih anemičnih anacionalnih eksponenata i ekspozitura, krenuti na nogometnu reprezentaciju, i kako je reprezentacija zapravo stvarni cilj, ona ‘baruština koju treba isušiti’, a ne kako neki misle Dinamo, jer im ne mogu oprostiti vrlo jasno deklariranu ljubav prema Bogu, domovini i hrvatskim braniteljima.
Nakon Modrića krenut će i na Dalića, ali o tom potom.
Umjesto da mediji pišu o ogromnoj pravnoj blamaži glavne državne odvjetnice, njezinih poslušnika i nalogodavaca, jer u biti za već pravomoćno presuđenu stvar podižu novu istu optužnicu, kod nas se pila okreće naopako i javno se postavlja pitanje: što ta dva kriminalca više uopće rade u reprezentaciji.
Pitanje glavnoj državnoj odvjetnici:
Zar je bilo teško pročitati i proučiti odluku općinskog suda u Zagrebu iz 2018. kojom je pravomoćno odbijena optužnica protiv Luke Modrića da nije počinio kazneno djelo?
I drugo pitanje: zašto niste pokrenuli kazneni postupak protiv, na primjer, Žarka Puhovskog, za isto kazneno djelo počinjeno pred Međunarodnim sudom u Den Haagu, za koga je raspravno vijeće UTVRDILO da je nevjerodostojni svjedok?
Na koncu najvažnije: Mesi i Ronaldo su, pazite sad, PRAVOMOĆNO OSUĐENI u svojim državama i to za, pazite opet, za UTAJU POREZA.
Ovo djelo koje na teret stavljaju Luki i Dejanu u odnosu na utaju poreza je blaga kamilica, nešto totalno bezveze.
Pitanje: jeste li ikada čuli ili pročitali da je neki medij, novinar, javna ličnost, bilo tko… u Portugalu ili Argentini rekao ili napisao kako Mesi ili Ronaldo ne bi smjeli igrati za reprezentaciju, i da ih odmah treba izbaciti.
Što bi se onda dogodilo s tim ljudima?
Na koncu, uvijek se valja sjetiti i podsjećati na velikog Matoša, i na onaj njegov osvrt o tome kako se Hrvati, u odnosu na neke druge narode, odnose prema vlastitim izdajicama.
U konačnici, sjetimo se i generala Branimira Glavaša, kome se pakira već dvadesetak godina.
Princip je isti, različite su samo nijanse.
