Legendarni Tigar Damir Tomljanović Gavran poginuo je na Velebitu prije 28 godina
Izdrži, prijatelju, stižem – uzrečica je po kojoj suborci pamte Damira Tomljanovića Gavrana, legendarnog zapovjednika Tigrova, koji je na današnji dan, prije 28 godina, na ‘svom’ Velebitu položio život na oltar domovine. Tog kobnog 17. veljače 1994. godine s dvojicom je suboraca krenuo u obilazak i postavljanje novih položaja kod Ruje, na Tulovim gredama, kada ih je iz zasjede dočekala rafalna paljba neprijatelja. Jedan je metak pogodio Tomljanovića u glavu i umro je prije nego su ga suborci uspjeli izvući.
– Bio je na prvom mjestu čovjek i imao je osjećaj za svoje ljude. Nitko se nije morao brinuti da će ga on negdje zaboraviti ili ostaviti. Cijenio je ljude jer je znao da je bez svojih gardista i on nitko i ništa. Sve je pokazivao svojim primjerom, kako se treba ponašati u određenim situacijama i kako treba držati do ljudi, a to je tražio i od nižih podređenih zapovjednika – kazao je povodom 25. obljetnice Gavranove smrti bojnik Vinko Paulić koji se uz njega borio gotovo od samih početaka.
U obranu Hrvatske Damir Tomljanović je krenuo dobrovoljno kada je iz rodnog Krivog Puta, u kolovozu 1990. godine, pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene u Rakitju. Nakon osnivanja Zbora narodne garde, pristupio je 1. brigadi, 4. bataljunu, čije je kodno ime bilo Gavrani te je tako i on dobio nadimak. Borili su se na Banovini i Kordunu, u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, ali i na južnom bojištu gdje sudjeluju u obrani šireg dubrovačkog zaleđa i deblokadi Dubrovnika. Postrojbu je na jednom izviđanju pratio i snimatelj HTV-a, Gordan Lederer koji spletom nesretnih okolnosti pogiba od snajperskog hica. Bio je to zadnji put da je Gavran dopustio novinarskoj ekipi da prati postrojbu na ovakvom zadataku.
Suborci ga pamte kao iznimno hrabrog borca, strogog i odlučnog, ‘najvećeg tigra među Tigrovima’. Bio je prekaljeni ratnik i zapovjednik, pukovnik je postao s 26 godina, a posmrtno je promaknut u čin stožernog brigadira i odlikovan najvišim državnim odličjima. Epitet junaka Domovinskog rata dobio je zbog iznimnog doprinosa i hrabrosti, ali i časnog ponašanja te pozitivnog primjera kojeg su ostali slijedili. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu. Cijenili su ga zbog hrabrosti, ali i zbog toga što je uvijek išao prvi te nikada ih nije ostavljao same. Tako je bilo i 17. veljače 1994. godine kada je krenuo u svoje posljednje izviđanje.
Njegova je pogibija jako teško pala Tigrovima.
– Nismo mogli vjerovati. Plakali smo kao mala djeca – svjedoče njegovi suborci, a jedan od njih rekao je kako se tako nije osjećao ni kad je izgubio oca.
Na 25. obljetnicu pogibije snimljen je i dokumentarni film o njemu koji nosi naziv isti kao i uzrečica po kojoj ga pamte – ‘Izdrži, prijatelju, stižem’.
– Zauvijek ćeš ostati zapisan u hrvatskoj povijesti. Uspomene na tvoje junaštvo nikada ne blijede, u tvoju čast Dočasnička škola Hrvatskog vojnog učilištu nosi ime Damir Tomljanović Gavran, a tvoje vrijednosti utkane su u današnjoj Hrvatskoj vojsci – napisao je o Gavranu ministar obrane Damir Krstičević.
Nositelj je brojnih odlikovanja: Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Red kneza Domagoja i Spomenica Prvi hrvatski redarstvenik, a najveće priznanje hrabrosti ovog ratnika dogodilo se u srpnju 1994., kada je predsjednik Franjo Tuđman u Šepurinama kod Zadra svečano otvorio Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva koje nosi njegovo ime. Ime Damira Tomljanovića Gavrana danas nose i brojne ulice i trgovi u hrvatskim gradovima.
