Srednjovjekovna Bosna je rubno područje hrvatske povijesti. Srednjovjekovna Bosna i Hrvatska bile su zemlje sličnoga društvenoga ustroja. Obje su dijelile nestalnu granicu pomicanu ambicijama svojih vladara i gospodara. Najprije je Hrvatska, zahvaljujući Šubićima Bribirskim krajem 13. i početkom 14. st., duboko zašla u bosanski prostor, pa se hrvatski ban neko vrijeme nazivao gospodarom Bosne (dominus Bosnae). Stotinjak godina poslije Bosna je preko Kotromanića, Hrvatinića i Kosača uzvratila Hrvatskoj na jednak način, držeći pod sobom do Zrmanje gotovo sav hrvatski prostor.
Do svojevrsne zamjene uloga došlo je s političkim slomom Šubića Bribirskih u Hrvatskom Kraljevstvu, koje je – punim pravnim nazivom Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske (Regnum Dalmatiae et Croatiae) – bilo sastavnica južnih zemalja pod Krunom sv. Stjepana u Ugarskom Natkraljevstvu (Archiregnum Hungaricum).
Tijekom 1320-ih, kada je samostalno političko djelovanje oduzeto Šubićima Bribirskim, njihovi familijari Hrvatinići potpuno su se okrenuli Bosni te su svoje Povrbasje pripojili Bosanskoj Banovini. Riječ je o rubnom i geostrateški važnom području Hrvatskoga Kraljevstva, koje je na izmaku srednjega vijeka postalo pokretačkim poligonom potpunoga raščinjavanja Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske (Regnum Dalmatiae et Croatiae) i Kraljevstva Slavonije (Regnum Slavoniae) u Ugarskom Natkraljevstvu.
Te će hrvatske zemlje zbog neprestane osmanlijske navale 16. st. srasti u jedinstveno državno-političko Trojedno Kraljevstvo, koje će sve do 1918. opstajati kroz naslov Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Regnum Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae).
Hrvatsko povlačenje prema sjeverozapadu, na prostor srednjovjekovne Slavonije gdje je današnje njezino državno središte Zagreb, započelo je krajem 14. i početkom 15 st. kada su bojevanja s bosanskim velikašima, a doskora i s Osmanlijama, dovela do toga da su velikaške kuće s rubnoga prostora (Krbavski, Frankapani i Zrinski)
postale nositeljice hrvatskoga državnog identiteta i da je Knin od banske, saborske i
sudske prijestolnice postao najvažnija i najveća utvrda Hrvatskoga Kraljevstva.
Srednjovjekovna Bosna bila je stalni objekt podčinjavanja i uzmicanja susjednim
vladarima. Jedna je od najrubnijih zemalja kršćanskoga Zapada s najaktivnijim
procjepom dviju pravovjernih kršćanskih kultura i civilizacija. Tijekom srednjega
vijeka najintenzivnije je bila pod pritiskom ugarskoga vladara. Dakako, nisu neprijateljstvo i bojno polje bili jedino što je u Bosnu dolazilo sa sjevera.
Dapače, odande su dolazili ljudi od kulture (npr. dominikanci, franjevci) i gospodarstva (npr. rudari).
Uostalom, sve bosanske rijeke teku prema sjeveru, a geografska veza često diktira
sve ostale odnose. Bosna se iz ugarskoga okrilja pravno otrgnula 1377. nakon što se dotadašnji ban Tvrtko I. Kotromanić proglasio kraljem (1377–1391).
