Nekada uzdanica radništva, današnja ljevica je metastazirala u antiradnički, antinacionalni, protuvrijednosni stroj. Radnike su zamijenili migranti, a ideale – izopačene agende.
Ajde što već danima svi tzv. “mainstream” mediji vrijeđaju zdrav razum – to smo, nažalost, navikli. Ali sada se ide korak dalje: vrijeđaju svaku ženu u Hrvatskoj, nazivajući psihičkog bolesnika od dva metra ženom, i to bez trunke srama.
Nije riječ o lapsusu, nego o planskoj dekonstrukciji. I što je najstrašnije – nema ni glasa otpora. Niti jedne “ženske udruge”, niti jednog “feminističkog fronta”, niti jednog “progresivnog” političara koji će stati u obranu žena, majki, sestara. Nitko. Muk. Kukavičluk? Ili su jednostavno svi već kupljeni, ucijenjeni, programirani?
A u toj šutnji, jedno pitanje vrišti:
Gdje su radnici?
Zaboravljeni, izdani, izbrisani. Nekad temeljni oslonac ljevice, danas – suvišni. Današnja ljevica više ne treba one koji rade.
Njoj trebaju oni koji – ne rade.
Njezine nove zvijezde su prostitutke , psihijatrijski slučajevi s TikToka, trgovci djecom i organima, profesionalni žrtvenici i društveni paraziti.
Program? Cenzura, odmazda, diskriminacija, prijetnje i – kako bi to sami nazvali – “ukidanje slobode govora radi sigurnosti”.
Radnik? Zastarjeli relikt. Umjesto njega, tu su ilegalni migranti, tu su rodne ideologije, ekološki teroristi, globalistički zombiji bez korijena i identiteta. Oni koji dolaze da bi razgradili – ne izgradili.
Domovina?
Opasna riječ.
Vjera, obitelj, tradicija?
Meta za ismijavanje.
A kada mladi, odgajani u tom kaosu, odluče obući crnu majicu s hrvatskim grbom, s povikom “Za dom – spremni!”, ne zato što su fašisti, već zato što znaju da će time pogoditi najosjetljiviju točku ideoloških okupatora – tada nastaje panika, moralna histerija i glumatanje “šoka”.
Ali ne, to nije uzrok.
To je posljedica.
Posljedica desetljeća laži, izopačenih vrijednosti i promašene filozofije ljevice.
Desnica ne nastaje iz mržnje, već iz instinkta za preživljavanjem.
I sada pitamo:
Dokle će hrvatski radnik, penzioner, pošteni građanin – davati svoj glas onima koji ga svakodnevno ponižavaju, prezru i na kraju – simbolički kolju oštrim predmetom?
Vrijeme je da se postavi pitanje identiteta. Vrijeme je da se povuče crta.
Jer više ne gledamo politički sukob.
Gledamo borbu za zdrav razum.
Za opstanak radnika. Za obitelj. Za djecu. Za Hrvatsku.
Izvor:Ivan Pokupec
