Zašto život ima tako loš marketing? Dijete koje bi se trebalo roditi kroz dva mjeseca, njegova majka, ustrašena i zbunjena, a možda i poticana od sredine u kojoj živi, više ne želi – jer su joj rekli da će ono biti biljka. Pa iznalazi načine kako taj život prekinuti…
Nju ne osuđujem. Vidim da je uplakana i ustrašena. Obzirom na to kako joj kultura u kojoj jesmo predstavlja vrijednosti života; obzirom na to što joj kao društvo govorimo, i na to da bi je ono uglavnom prezrelo zbog možebitnog izbora da to svoje dijete kao takvo prihvati, rodi i njeguje; obzirom da bi joj se život promijenio, da bi je prijateljice ostavile – a možda i muž; i na uvjeravanja kako to njezino dijete ne bi bilo čovjek, nego biljka, mogu je razumjeti.
Šteta, ogromna, ogromna šteta što nismo iznašli načina da joj predstavimo kako je mnogim majkama život s takvom djecom – lijep! Pronašle su nove prijatelje, dijete im uzvraća ljubav na neki neobjašnjivi način… makar i kao „biljka“ kojoj se divimo – i misteriju života u njima. Uostalom, činjenica je da i biljke vole život.
Lijepe su nam, i taj zakon života u njima. Neke držimo u sobi, njegujemo i volimo. Kad bi život u tom djetetu i bio život biljke, ne bi to smio biti razlog da mu se život ugasi. Ali, ni ne bi bilo biljka. Jer bi imalo srce koje bi kucalo i pluća koja bi disala, i ne bi raslo iz zemlje, nego bi se hranilo na usta kao i svi mi.Čini se da život u nama nema baš dobar marketing. Toliko je takvih prekrasnih priča, svjedočanstava, iskustava, promjena, pjesama, ljubavi same…
Možda smo i mi katolici pomalo krivi: što to ne navještamo jasnije, glasnije, hrabrije, življe, više, bolje, jače… radosnije, i tako radosno da nam zavide, i da opet govore: „gledaj kako se ljube!”
Bože oprosti nam, osnaži nas, nadahni i povedi, da sve to činimo kako i želiš. I za ovu mladu mamu te molim: spasi je od zamki ovog svijeta u koje je mamimo, zaključio je hrvatski isusovac pater Ike Mandurić na svom Facebook profilu.
Za kraj, bezbroj je situacija u kojima su liječnici prognozirali upravo ovaj scenarij, a dijete se rodilo zdravo. Treba moliti za čudo, jer je Bogu sve moguće. Ali u konačnici uvijek je Njegova volja, a ne naša, uvijek i u svemu.
Nismo gospodari života i smrti. To nije naš posao. Život je ultimativni Dar Boga živoga. Nismo stvoreni da oduzimamo život nego da se u našim životima proslavlja volja Božja.
Nažalost, kultura smrti uzima danak. Preostaje nam moliti za ovo nesretno čedo pod srcem majke, da dobije šansu da se rodi i da živi koliko je volja Božja, a ne volja ljudska.
