Sve dok se sva vojska onih koji iskreno vole Hrvatsku, ne pokrene, i ne prijeđe na djelo, i dok ne počne kroz domišljene akcije u praksi djelovati; sve dok i mi ne osmislimo kako promicati i braniti, ono što je dobro, i prevenirati, rušiti i opstruirati ono što je štetno za Hrvatsku – učeći čak i od Stevanovića ako treba – do tada će nam, tko god hoće, nesmetano i bezbrižno vršljati po svemu što nam je sveto koliko god mu dragu.
Hrvatski narod tek treba otkrivati što je civilno društvo, i shvatiti kako će – što vrijeme ide dalje, Hrvatske bit sve manje – ako se ne počnemo organizirati i angažirati se oko svega što nam je bitno.
Šansi i izazova je bezbroj, na svim područjima: socijala, nacionalni identitet, branitelji, dijaspora, odgoj i obrazovanje, kultura, kulturna baština, mediji vjerske teme, evangelizacija, okoliš, korupcija, mito, politička etika; djeca, ovisnosti, nasilje, obiteljske teme…
Svaki zakutak Hrvatske, društva, crkve treba i traži našu aktivnu prisutnost: inspiriranje Evanđeljem, temeljito promišljanje, predani angažman.
Ako toga ne bude, ni more domišljatih sablažnjavanja na internetu ni pera mu neće odbiti. Varamo se ako mislimo da je ovo posao vlade. Ne, nije, nego je to posao nas, civilnog društva; to je stvar naših projekata, inicijativa, udruga, našeg civilnog angažmana.
I to je ono na što Hrvatskoj u ovo vrijeme dugujemo: djela ljubavi u kojima se razdajemo, riskirajući sve ako treba.
