Hrvatska manjina u Srbiji bila je sretna kada su za Hrvatsku kuću vrpcu prerezali nasmiješeni Andrej Plenković i Ana Brnabić kamenoga lica. Nitko se ni zapitao nije zašto je Hrvatsku kuću u Srbiji za hrvatsku manjinu financirala u cijelosti Hrvatska, dok čak i novine srpske manjine u Hrvatskoj koje pišu protiv te iste Hrvatske, financiraju hrvatski porezni obveznici.
Predrag Mišić, vukovarski dragovoljac napisao je na svom Facebook profilu premijeru Andreju Plenkoviću da prilikom prvog posjeta Srijemskoj Mitrovici “kad uhvati vremena posjeti sobu 14. u “prihvatnom centru” u kojoj su mu ostali zubi, lijevi bubreg, lijevi i desni kuk te lumbalni kralježak…”
Dragi Andrej!
Pišem Vam ovo pismo. Drago mi je da ste u Srijemskoj Mitrovici. Drago mi je da ste nakon 31 godinu 239 dana i 16 sati posjetili “ljetovalište”. Žao mi je što sam to saznao prekasno. Ali, nema veze. Kad uhvatiš vremena, ako ga uhvatiš, posjeti sobu 14 ili bilo koju sobu u “prihvatnom centru”. Pri kraju sobe su mi ostali zubi, lijevi bubreg. Kuk lijevi i desni. Lumbalni kralježak.
Ali, sad te stvarno molim, kad uđeš u sobu zastani – odmah na početku sobe je duša Josipa Boldiša. Tu pored njega je i Kelavina. Malo niže u sobi je duša od Čičkovog ćaće.
Obiđi sve te sobe, pokloni se. Ako stigneš spusti se do samica. Tamo još odzvanja Mandino zapomaganje. Silovana je svaki dan više puta.
Žikina samica je par metara niže. Prepoznat ćeš je.
Znam da nemaš vremena za Stajićevo, Aleksinac, Niš, Beograd. Ko bi to sve pohvatao.
E, vidiš moj Andrej tu se stvarala Hrvatska. Tu je ubijena. Ispričaj se ti njima što su nas, ubijali, mučili, silovali, dušu uzeli.
A kad se vratiš kući za dan “bezbednosti ako te se sete, sete”
Tvoj Đuro. Dušu ste mi ubili gospodine Plenkoviću,” napisao je na svom Facebook profilu vukovarski dragovoljac i hrvatski zatočenik srbijanskog logora u Srijemskoj Mitrovici, Predrag Mišić.
Tko tu laže, a tko govori istinu
Hrvatska manjina u Srbiji bila je sretna kada su za Hrvatsku kuću vrpcu prerezali nasmiješeni Andrej Plenković i Ana Brnabić kamenoga lica. Nitko se ni zapitao nije zašto je Hrvatsku kuću u Srbiji za hrvatsku manjinu financirala u cijelosti Hrvatska, dok čak i novine srpske manjine u Hrvatskoj koje pišu protiv te iste Hrvatske, financiraju hrvatski porezni obveznici.
Nitko se ni zapitao nije zašto u Hrvatskom parlamentu o većini i važnim pitanjima za hrvatski narod odlučuje srpska manjina preko HDZ-ovog koalicijskog partnera SDSS-a, dok je u srpskom parlamentu tek jedan hrvatski predstavnik. Pa, mi Hrvati uvijek smo bili kulturan i miroljubiv narod. Uvijek smo glumatali finoću dok su nam uzimali i oduzimali. U obranu stajemo tek kada zapucaju na nas i krenu tenkovima, a iz vojnih aviona bace bombe.
Toliko smo ljubazni i kulturni da se više ne zna ni tko govori istinu – srpska premijerka koja kamenoga lica reče “o nestalima smo dali sve što je Hrvatska tražila” ili hrvatski političari koji tvrde kako aktivno traže nestale hrvatske državljane koji leže ispod tko zna koje hrpe smeća u masovnim grobnicama.
Ili možda ni tražili nisu!? Gostujući na N1 Vesna Pusić diplomatski je rekla kako se takve stvare rade u tišini te da je u vrijeme kada je ona bila ministrica, Srbija ispoštovala sve oko masovne grobnice u Berku. Rekla je baš onako diplomatski, no govor tijela ju je odao.
Cijela ova priči oko zatopljavanja odnosa sa Srbijom od koje se ne traži ratna odšteta, pa čak ni isprika, u kojoj su zaboravljene ostavljene kosti, bubrezi, dostojanstvo, pa čak i duša dok se, kako reče Mišić, u takozvanim prihvatnim centrima po Srbiji stvarala Hrvatska, može sažeti tek naslovom Thompsonove pjesme “E, moj narode”.
