U Hrvatsku ovih dana dolaze cjepiva protiv COVID-19 za djecu, te će se mnogi roditelji naći u situaciji da trebaju odlučiti što napraviti. Medijske naslovnice šire strah da od COVID-19 masovno obolijevaju i umiru i mladi, no to naprosto nije istina!
Kako biste bili u mogućnosti postaviti prava pitanje i donijeti odluku, Gordan Lauc je napravio kratki pregled onoga što danas znamo o važnosti cijepljenja djece i mladih:
”Iako me često nazivaju “herojem antivaksera”, to je notorna besmislica. Ja sam veliki zagovaratelj cijepljenja, kako onog “uobičajenog”, tako i cijepljenja protiv SARS-CoV-2 virusa. Nema nikakve dvojbe da je cijepljenjem spriječen velik broj teških oblika bolesti i smrti od COVID-19. To vrlo jasno vidimo i u Hrvatskoj.
Cijepljenje je zaista važno za ugrožene skupine, a u ovom slučaju to su zasigurno starije osobe.
Kod nas je oko 70% posto starijih od 70 godina cijepljeno s dvije doze. Konkretno:
– oko 77% onih 70-79
– svega 60% onih 80+,
i po tome je naša ‘piramida cijepljenja’ potpuno drugačija od onih u ostatku EU, koji su upravo najviše cijepili najstarijih. Pogledajmo službene podatke HZJZ iako malo starije (noviji se mogu naći na Our World in Data i ECDC):
Nažalost, prema zadnjim podacima HZJZ, u zadnje vrijeme je preko 40% umrlih od i sa Covidom u Hrvatskoj je starije od 80, a čak oko 75% starije od 70.
Nema dvojbe da su cijepljeni u značajnoj mjeri zaštićeni od teškog oblika bolesti i stoga je velika većina umrlih u toj dobnoj skupini (pa zato i ukupno) među necijepljenima, ali sve ih je više i među cijepljenima, najviše zbog kašnjenja treće doze.
Da smo i preostalima najstarijima i rizičnima omogućili cijepljenje, broj teško bolesnih i umrlih sigurno bi bio značajno manji. Nažalost, tu je u velikoj mjeri zakazao naš zdravstveni sustav, koji velikom dijelu onih najstarijih nije omogućio/olakšao cijepljenje.
Oni stariji od 80 godina nisu ništa veći antivakseri od onih između 70 i 80 godina, a njih je cijepljeno svega 60 posto (prema skoro 80 posto onih od 70 do 80). Njima samo treba olakšati da se cijepe, a optuživanje antivaksera i društvenih mreža za izostanak cijepljenja najstarijih, samo je pokušaj skidanja odgovornosti s onih koji su to trebali organizirati. Jasno je da stariji od 80 nisu na Facebooku.
Međutim, kada je riječ o cijepljenju mladih i zdravih, situacija je bitno drugačija iz više razloga.
Ipak, prije nego se vratimo na to, pogledajmo i ključan argument koji navode neki zagovornici propusnica: “Znamo da one ne zaustavljaju epidemiju, ali tjeraju ljude na cijepljenje, pa onda po naravi stvari, i starije.”. Iz gornjega vidimo da to nije tako – štoviše, uvođenjem propusnica se cijepljenje starijih od 80 skoro da i nije povećalo!
1) Za djecu i mlade SARS-CoV-2 gotovo je potpuno bezopasan virus.
Od samog početka pandemije znamo da djeca i mladi ne razvijaju teški oblik bolesti, odnosno, rizik je kod starijih i nekoliko tisuća puta veći nego kod mladih (https://www.nature.com/articles/s41598-021-97711-8, https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2021.11.30.21267048v1.full.pdf).
Dakle, cijepljenje svega nekoliko stotina ljudi starijih od 80 godina spriječilo bi više hospitalizacija i smrti od cijepljenja doslovno cjelokupne populacije djece i mladih u Hrvatskoj.
Cijepljenje djece i mladih protiv COVID-19 neće imati gotovo nikakav utjecaj na broj teško bolesnih ljudi.
Primjerice, u UK tijekom pandemije umrlo je 3105 djece i mladih. Kod njih 99,2 posto (2,980) smrt nije imala nikakve veze sa SARS-CoV-2 virusom. Ako nas brine zdravlje djece i mladih, treba se fokusirati na tih 99,2 posto uzroka smrti, a ne na COVID-19, koji je uzrokovao svega 0,8 posto smrti kod mladih, a i tih 0,8 posto, štoviše, i prije toga većinom su bili jako bolesni (https://www.nature.com/articles/s41591-021-01578-1). Pojedini objavljeni znanstveni radovi jako su kritični prema cijepljenju djece (https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S221475002100161X) i ta upozorenja treba ozbiljno razmotriti.
2) Cijepljenje djece i mladih neće smanjiti broj zaraženih starih i rizičnih
Ideja da ćemo cijepljenjem mladih i zdravih zaštititi starije i rizične, nastala je dok smo vjerovali inicijalnim studijama koje su govorile da su cijepljeni oko 95 posto zaštićeni od zaraze.
Od kada znamo da i cijepljeni u velikoj mjeri šire zarazu, to naprosto više nije relevantno .(https://www.thelancet.com/journals/laninf/article/PIIS1473-3099(21)00648-4/fulltext, https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2666776221002581, https://www.facebook.com/watch/?v=932083611080352).
Danas je potpuno sigurno da se nikada nećemo riješiti ovog virusa i da ćemo se svi zaraziti u nekom trenutku. Cijepljenje mladih i zdravih, kao i sve druge “mjere”, usmjerene na taj dio populacije, mogu samo malo odgoditi trenutak u kojem će se neki pojedinac zaraziti, ali ne mogu tu zarazu spriječiti.
3) Necijepljeni nisu “bazen” u kojem se generiraju nove virusne varijante
To da su necijepljeni “bazen” u kojem se stvaraju nove varijante, notorna je neistina koju plasira pandemijski marketing.
Virus ne zna nalazi li se u cijepljenoj, ili necijepljenoj osobi i mutacije su podjednako učestale. Istraživanja su jasno pokazala da već šest mjeseci nakon cijepljenja zaražene cijepljene i necijepljene osobe imaju podjednaku količinu virusa (https://www.nature.com/articles/s41591-021-01575-4, https://www.ucdavis.edu/health/covid-19/news/viral-loads-similar-between-vaccinated-and-unvaccinated-people).
Trenutno je u Europi jako puno cijepljenih zaraženo i oni su najveći “bazen” u kojem se generiraju mutacije, a nažalost, kod cijepljenih selektivnu prednost imaju one varijante koje izbjegavaju imunitet stečen cijepljenjem.
Istraživanja u Južnoj Africi pokazala su da Omikron povećava rizik reinfekcije preboljelih za oko 2,5 puta (s 1 posto na 2,5 posto) (https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2021.11.30.21267048v1), a kako je za očekivati da je slično i kod cijepljenih, to bi značilo da onih 50 posto zaštite protiv Delte pada na vrlo niske razine s Omikronom.
Nedavni primjer božićne zabave u Norveškoj, na kojoj je zaraženo više od 50 posto svih koji su bili u restoranu, potvrđuje da bi to doista moglo biti tako.
Koliko su apsurdne ove tvrdnje pokazuje i nedavno okrivljavanje ‘bazena necijepljenih’ u maloj Hrvatskoj za nove varijente, a nove značajne varijante Beta, Delta i Omikron nastale su u UK, Indiji i (navodno) Bocvani.
Štoviše, do dolaska ove pandemije, razumijevalo se i da upravo nesavršeno cijepljenje može dovesti do poticanja širenja epidemije (Imperfect Vaccination Can Enhance the Transmission of Highly Virulent Pathogens).
4) Osobe koje su preboljele COVID-19 puno su bolje zaštićene od reinfekcije
Velika istraživanja poput ovog nedavno objavljenog u časopisu NEJM vrlo su jasno pokazala da prebolijevanje jako dobro štiti od ponovne zaraze. Netko tko je prebolio COVID-19 ima svega oko 1 posto vjerojatnosti da će razviti teški oblik bolesti, u odnosu na nekoga tko do sada nije prebolio COVID-19.
Za usporedbu, šest mjeseci nakon druge doze cjepiva, zaštita od zaraze je svega oko 50 posto. Osim toga, prebolijevanje daje puno širi imunitet, jer se on razvija na sve proteine virusa, a ne samo na S-glikoprotein koji se daje s cjepivom.
Trudio sam se u ovom tekstu dati manje, ali uvjerljivih referenci, ali tko se želi dodatno uvjeriti u snagu prirodnog imuniteta, ovdje je 140 referenci, od kojih se za neke znanstvenici još spore, ali najveći broj je objavljen u prestižnim časopisima i svima nesporna.
5) Postoje indicije da je cijepljenje onih koji su preboljeli COVID-19 čak i štetno
Osim što je epidemijski dubiozno, cijepljenje osoba koje su preboljele COVID-19 možda je je čak i štetno. Do danas su objavljene brojne studije (primjerice, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34849657/, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34860360/, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34845662/), koje nedvojbeno pokazuju da je jedna od nuspojava cijepljenja mRNA cjepivom miokarditis, tj, upala srčanog mišića.
To je potvrđeno i na animalnim modelima (https://academic.oup.com/cid/advance-article/doi/10.1093/cid/ciab707/6353927) i vjerojatno se radi o ulasku mRNA koja kodira za S-glikoprotein u stanice srčanog mišića, koje onda proizvode S-glikoprotein i postaju meta napada našeg imunog sustava.
Miokarditis se puno češće javlja nakon druge, nego nakon prve doze cjepiva, što je u skladu s tom pretpostavkom. Analogno, cijepljenje oporavljenih značajno je rizičnije od cijepljenja ljudi koji nisu prethodno imali COVID-19.
Ne postoji opravdanje za izlaganje riziku onih kojima COVID-19 ne predstavlja značajnu opasnost, a oni koji su već preboljeli COVID-19 su prema sadašnjim spoznajama u toj kategoriji.
6) Niti jedno cjepivo nije potpuno sigurno
Ne možemo tvrditi da su cjepiva potpuno sigurna. Sve nosi određeni rizik, pa tako i cjepiva. Vektorska i mRNA cjepiva nova su tehnologija i tu doista još uvijek ne znamo sve rizike. Primjerice ne znamo u koje će stanice ući cjepivo, ne znamo koliko će se u njima zadržati i koliko će S-glikoproteina napraviti. Isto tako ne znamo koje su sve posljedice ekspresije tih proteina na tim stanicama.
Većinu rizika koje nosi cjepivo, nosi i virus, tako da ne treba pretjerano paničariti oko ugradnje u naš genom, mutacija i slično. Neki drugi virusi tu su puno, puno rizičniji od ovog.
S druge strane, djeca i mladi često virus uspiju zadržati na mukoznoj barijeri, tako da je rizik lokaliziran na taj prostor namijenjen obrani od patogena. Cjepivo zaobilazi tu barijeru, tako da tu također postoje određeni rizici koje ne razumijemo u potpunosti.
U situaciji kada je puno teško bolesnih i ljudi umiru, ti rizici su doista bitno manji od rizika virusa i opravdano je cijepiti sve kojima prijeti teški oblik bolesti. S druge strane, djeca i mladi nemaju visoki rizik za teški oblik bolesti i prisiljavati njih na cijepljenje naprosto je pogrešno. Posebice je pogrešno odluke o obavezi cijepljenja (ili praktičnoj obavezi prisiljavanjem na stalno testiranje) prebacivati, primjerice, na Fakultetska vijeća, koja doista nisu kompetentna donijeti takve odluke.
Fakultetska vijeća i puno manje značajne odluke donose na način da izaberu stručno povjerenstvo koje detaljno ispita predmet i daje svoju preporuku, koja je podloga za donošenje odluka. Nekolicina fakulteta već je donijela odluke koje će brojne mlade ljude prisiliti na cijepljenje, a da prethodno nisu oformili stručna povjerenstva koja bi utvrdila prijedlog odluke. U kontekstu činjenica koje sam naveo gore, nikako ne mogu shvatiti kolege koji su podržali takve odluke. Osobno sam glasao protiv, no, nažalost, ostali smo u manjini…
Sve ovo što sam napisao rezultati su znanstvenih istraživanja. Njih ne treba izravno koristiti za donošenje osobnih odluka o cijepljenju, već ih treba postaviti kao pitanja svom liječniku koji će zajedno s vama donijeti najbolju odluku.” naveo je Lauc.
Cijeli članak možete pročitati na pandemijski realizam.
I na kraju logična pitanja koja sebi trebamo postaviti: Da je 2019. bilo izmišljeno radikalno novo mRNA cjepivo protiv gripe, bez track recorda, užurbano stavljeno na TRŽIŠTE, čije dugoročne posljedice ne znamo, koje relativno često uzrokuje miokarditis – biste li to učinili? Uopće, koliko je ljudi 2019. cijepilo djecu protiv gripe, koja je za njih smrtonosnija od ovog virusa?
