TIŠINA KOJA ODJEKUJE
Novo izvješće Ujedinjenih naroda o stanju ljudskih prava u Venezueli razotkriva razmjere represije koje se više ne mogu relativizirati ni prikrivati diplomatskim frazama. Novinari se proizvoljno uhićuju, sindikalni čelnici nestaju u pritvorima, politički aktivisti i članovi organizacija za ljudska prava završavaju u zatočeništvu bez optužnica, bez odvjetnika i bez prava na obranu.
UN upozorava na sustavno korištenje široko definiranih „antiterorističkih zakona“, kojima se guši svaka kritika režima. Vlast ide i korak dalje – građanima je predstavljena mobilna aplikacija putem koje mogu prijavljivati svoje susjede ako ih smatraju „sumnjivima“ ili „protudržavnima“. Prisilna regrutacija u vojsku, uključujući maloljetnike i starije osobe, dodatno potvrđuje da se Venezuela ubrzano pretvara u klasičnu autoritarnu državu.
U takvim okolnostima jedno se pitanje nameće samo od sebe: gdje je Europska federacija novinara (EFJ)?
Gdje su priopćenja, apeli, konferencije za medije i pozivi na solidarnost? Gdje su prosvjedi, rezolucije i javni pritisci kakvima smo svjedočili u brojnim drugim slučajevima širom svijeta?
Na čelu EFJ-a nalazi se Maja Sever, koja inače vrlo glasno istupa kada je riječ o ugroženosti novinara, sindikalista i aktivista – ali, čini se, samo u „odabranim“ državama. Kada represija dolazi iz ideološki „prihvatljivog“ smjera, solidarnost misteriozno nestaje.
Što je to s novinarima u Venezueli da ne zaslužuju pažnju europskih kolega?
Zašto sindikalni čelnici u Caracasu nisu vrijedni reakcije kakva se rutinski zahtijeva od europskih institucija?
Zašto ljudska prava prestaju biti univerzalna čim postanu politički nezgodna?
Ova šutnja nije neutralna. Ona je politička poruka. Poruka da postoje „pravi“ i „krivi“ novinari, „naši“ i „njihovi“ sindikalisti, prihvatljive i neprihvatljive žrtve represije. To nije borba za slobodu medija – to je ideološka selekcija.
Ako Europska federacija novinara želi zadržati ikakav kredibilitet, morala bi objasniti zašto Venezuela ne postoji na njezinoj karti zabrinutosti. Jer šutnja pred diktaturom – osobito kada pogađa novinare – nije propust.
To je izbor.
A taj izbor govori više od tisuću priopćenja o „vrijednostima“ i „solidarnosti“.
