Dok se pod krinkom borbe protiv fašizma tolerira ideološka isključivost i dvostruki kriteriji, sloboda mišljenja postaje privilegij podobnih, a ne temelj demokratskog poretka
U nastavku donosimo u cijelosti objavu povjesničarke Vlatke Vukelić, koja se osvrće na aktualni slučaj progona profesora Borisa Havela te na sve izraženiju praksu ideološkog discipliniranja u akademskim i javnim institucijama.
”Čini se da je danas Europu i njezine institucije lakše promatrati iz ptičje, nego iz žablje perspektive. Naime, što donosi potonja? Iz onoga sto se trenutno događa u nekim institucijama, čini se da žablja perpektiva obmanjuje i stvara privid demokracije koja više nalikuje svemu sto je suprotno od nje?
Društvo u kojem su intelektualci nekoć bili nositelji novih ideja, korektiv vlasti i stup znanja i razuma, danas ovu kategoriju ušutkava i progoni. Progone se ne zbog djela, nego zbog mišljenja i stavova.
Sloboda mišljenja i izražavanja, temelj svake demokracije, očito više nije pravo svih, a najmanje žaba. Ona vrijedi samo za one čiji se stavovi uklapaju u nasilno nametnutu ideološku agendu i misaonu indoktrinaciju. Tko iz nje iskoči, otputuje u Izrael, SAD i slično, postaje pokretna meta.
Ja nisam bila toliko spremna na putovanja i vjerovala sam kako promjena mora doći “iznutra”. Disciplinirali su me godinama javnim medijskim maltretiranjem i montiranim kaznenim postupkom. Teško se pomiriti s tim činjenicama, pogotovo kada sam kao dijete mislila da su takvi dani iza nas. Na svoju se muku čovjek navikne. Međutim, najnoviji primjer discipliniranja provodi se nad profesorom Fakulteta političkih znanosti Borisom Havelom, kojega progoni vlastita institucija zbog komentara napisanog na njegovom privatnom profilu – komentara koji se, očito, nije svidio Maji Sever, jednoj od organizatorica prosvjeda pod sloganom „Ujedinjeni protiv fašizma“.
Na tom su prosvjedu dominirali u svijetu zabranjeni komunistički simboli, a među sudionicima je bilo i mnogo Havelovih kolega. Na prosvjedu su manifestirali vlastite stavove. Njih se ne progoni i to je logično. Također, njima se ne postavlja pitanje odgovornosti zbog veličanja totalitarnog režima ni zbog širenja mržnje prema neistomišljenicima. Mjerila su jasna i dvostruka.
Da je isti ili i oštriji komentar umjesto Havela napisao, primjerice, Boris Dežulović o Željki Markić ili o meni, reakcija institucija i medija potpuno bi izostala. Jer problem nikada nije u govoru, problem je u tome tko govori i protiv koga i kada.
Ovo više nije borba protiv fašizma, nego otvoreni obračun s pluralizmom mišljenja. Društvo koje kažnjava pitanje, a nagrađuje ideološku poslušnost, ne klizi prema diktaturi, ono je već u njoj. Molim vas da netko upali svjetlo!” napisala je povjesničarka Vlatka Vukelić.
