NAJVEĆI popularizator Saša Ceci zvani Popularni nam je na cecijevski način, vlastitim primjerom pojasnio zašto nosimo maske.
Ceci najbolje od svih zna nama običnim, jednostavnim ljudima pojasniti te jako komplicirane znanstvene stvari. Hvala ti što postojiš! ZNANOST!
Djeluju li maske?
S obzirom na prošle kontroverze, vrijedi pogledati što recenzija kaže o učincima koje medicinske ili kirurške maske imaju na širenje respiratornih bolesti.
Zanimljivo je da je 12 ispitivanja u pregledu, deset u zajednici i dva među zdravstvenim radnicima, otkrilo da nošenje maski u zajednici vjerojatno ima malu ili nikakvu razliku u prijenosu bolesti sličnih gripi ili Covid-19. Jednako tako, pregled je otkrio da maske nisu imale učinka na laboratorijski potvrđene rezultate gripe ili SARS-CoV-2. Pet drugih ispitivanja nije pokazalo razliku između jedne vrste maske u odnosu na drugu.
Ovo je drugo ažuriranje pregleda od početka pandemije.
Vladine politike su se često oslanjale na opservacijske studije o korištenju maski i širenju Covida. No postoji mnogo nedostataka u dokazima promatranja. Na primjer, u nedostatku protokola studije koji utvrđuje metode prije nego što se studija provede, moguće je pomaknuti datume analize promatranja kako bi odgovarali porastu i padu infekcija. Dakle, ako svoju analizu mjerite blizu vrhunca infekcija, rezultati će biti u prilog intervencijama maske jer se stopa infekcije brzo smanjuje.
Ali kada smo u studenom 2020. istaknuli zabrinjavajući nedostatak čvrstih dokaza o maskama za lice i probleme s promatračkim studijama, bili smo provikani, uklonjeni s Facebooka i stavljeni na vladin tajni popis za promatranje.
Ono što su mnogi također propustili primijetiti u to vrijeme je da studije koje promatraju pojedince – za razliku od populacije – mogu dovesti do pogrešnih političkih odluka. Studije koje uključuju pojedince često prate ljude koji su posebno odlučili nositi masku. Ali pravila o obveznim maskama vrlo su različita – uključuju mnogo ljudi koji ne vole nositi maske svaki dan i mnoge ljude koji ih uopće neće nositi. Studija koja se bavi samo revnim nositeljima maski neće odražavati kako se ljudi pridržavaju na razini populacije.
S boljim prianjanjem i kvalitetnijim maskama (i ako ste oprezni kada izlazite kroz vrata), mogli biste smanjiti rizik u određenim uvjetima za malu količinu. Međutim, kada povećate potencijalne male koristi za one koji redovito izlaze van, učinak se ne slaže kao populacijska intervencija.
Mandati koji su utjecali na cijelo stanovništvo nikada nisu imali smisla. Štoviše, čak ni u populaciji s visokom privrženošću, poput Japana, nisu zaustavili neizbježan porast infekcija. Dio problema može biti to što se tijekom pandemije moralo vidjeti da vlada nešto poduzima. Intervencije poput pranja ruku i cjepiva su nevidljive, ali maske su djelovale kao vidljivi znak usklađenosti.
Ono čemu smo svjedočili u ovoj pandemiji su čvrsta uvjerenja o tome što funkcionira, a što ne. S vremena na vrijeme to je bilo više poput nogometne utakmice, s navijačicama s obje strane koje su bodrile protivnika. Nekoliko politika kao što su mandati za maske, ograničenja i nedokazane intervencije sada se unatrag čine apsurdnim. A kako se kultura straha uzdigla, stanovništvo je postalo previše svjesno njihovih štetnih učinaka.
Tijekom pandemije nismo uspjeli slijediti pristup utemeljen na dokazima. Sada su nam ostale ljudske, društvene i ekonomske posljedice politika bez dokaza.
