Lažljiva, nasilna, iracionalna i maliciozna velikosrpska ideologija hrani mitomansku kolektivnu svijest i stvara ozračje mržnje i paranoje, piše Davor Dijanović u kolumni za HKV.
Atmosfera u Srbiji, na političkoj, medijskoj i intelektualnoj sceni sve više podsjeća na kraj osamdesetih odnosno početak devedesetih godina. Jedina je razlika ta što na čelu Srbije nije Slobodan Milošević, nego ministar propagande u njegovoj vladi Aleksandar Vučić.
Sustavno velikosrpsko djelovanje
Jasenovački mit ponovno se koristi kao pogonsko gorivo napada na Hrvatsku i njezine difamacije na međunarodnoj razini. Iako veći dio političke klase u Hrvatskoj baštini komunističko porijeklo, to pomračene velikosrpske umove ne sprječava da ih proglašavaju ustašama. Srbi nisu ni za što krivi, oni uvijek i jedino žrtve “belosvetske zavere”.
Srbija sustavno vodi kampanje protiv bl. Alojzija Stepinca, a u kinematografiji promiče krivotvorine o Jasenovcu i Oluji. Najvažnije srbijanske institucije svojataju dubrovačku književnost, a “granice srpskoga jezika” pomiču na hrvatske zemlje. Dok Srbi u Hrvatskoj imaju prava kakva nema niti jedna manjina u Europi u bilo kojoj državi, a predstavnici hrvatskih Srba biraju Beograd umjesto Zagreb, Srbi neumorno uništavaju identitet bunjevačkih Hrvata. I to malo što nisu pobili i protjerali im smeta.
Kako završavaju prijetnje “denacifikacijom”
Ponovno kuha i oko Kosova. Pokušaj kosovskih vlasti da uspostavi puni suverenitet i na sjeveru zemlje reprizira balvane i uporabu vatrenog oružja. Milorad Dodik u Republici Srpskoj računa na promjenu međunarodnih okolnosti kako bi proveo secesiju Republike Srpske.
Vučićev potrčko i trbuhozborac Vladimir Đukanović ohrabren je agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu pa poručuje kako bi Srbija trebala provesti denacifikaciju Balkana. Najvažniji srbijanski geopolitičar dr. Milomir Stepić kao glas srbijanske duboke države priziva pomoć Rusije u povratku Kosova i tzv. Republike Srpske Krajine.
Velikosrbi iz povijesti naučili baš ništa. Denacifikacijom je svojedobno prijetio i Miloševićev režim. Sve je završilo tragično ne samo po okolne narode, nego i po same Srbe. Pokušaj “denacifikacije” završio je traktorima u kolovozu 1995. i bombardiranjem Beograda u travnju 1999.
Vrijedi primijetiti da na buđenje velikosrpstva sada upozoravaju čak i mainstream mediji koji su prethodnih godina ironizirali kritike Srbije kao desničarsku paranoju. Širenje mržnje prema Hrvatima, Albancima, Muslimanima itd. u prorežimskim medijima i od strane političkih primitivaca tipa Vulin postalo je previše otvoreno da bi se ignoriralo. „Srpski svet“ prestao je skrivati ambicije.
Na velikosrpske provokacije treba odgovarati odmjereno i pametno i ne davati ima javno previše pozornosti kako si beogradska čaršija ne bi umislila da je pretjerano važna. Hrvatska – koja je suočena i s prijetnjama ratnom opcijom od strane velikobošnjačkih krugova – treba jačati svoje institucije, jačati vojsku i naoružati se do zuba. To je najbolji odgovore na sve potencijalne ugroze.
