Od Vlade RH se očekuje pritisak kako bi se napokon krenulo razgovarati o Ustavnoj reformi BiH i administrativno teritorijalnom preuređenju BiH, puno prije izmjena izbornog zakona i izbora za Člana Predsjedništva. Nakon toga, prioritet mora biti izbor delegata u Dom naroda, osiguranje od opasnosti da bilo tko bilo kome nameće predstavnike. Izbor u Predsjedništvo, što se konstantno stavlja u prvi plan, prioritet je samo HDZ-u BiH. Usput rečeno, legitiman izbor Članova Predsjedništva je već riješen ako se pravilno tumači odluka Sejdić Finci u Stavku 22., objavljuje komentar Hrvatska Republikanska Stranka na svojoj web stranici.
Stavljanje znaka jednakosti između problema Hrvata u BiH i HDZ-a BiH je najbolja promocija sarajevskog koncepta BiH. Zbog toga svaki susret političkih predstavnika Hrvata BiH i Vlade RH više izgleda kao teferić uz kavu dviju kuma koje tračaju selo, nego sastanak političkih vođa. Zato jedini valjan zaključak kojeg se može izvući nakon njihovog teferićenja jeste: uzdaj se u sebe, jer nitko drugi ti neće pomoći, niti te istinski razumije. Ako i razumije, nije ga briga ili ga ne smije biti briga, jer što će na to reći u Brusselsu.
Situacija u BiH je sljedeća: nakon što je Valentin Inzko nametnuo izmjene kaznenog zakona, kojeg je RS službeno odbila, Milorad Dodik je intenzivirao pokušaje krajnje destabilizacije odnosa u BiH. Naravno da je Dodik pas koji laje, ali ne ujeda, ali ako se njegovo ponašanje stavi u kontekst činjenice da u studenom ističe mandat EUFOR-a, čiju misiju Vijeće sigurnosti UN-a sigurno neće produžiti, jer je Rusija još u lipnju najavila svoj veto, ponašanje Milorada Dodika dobiva dodatnu dimenziju.
Schmidta koji je, jednako kao svojedobno Schwarz-Schilling, svjestan svoje nelegitimnosti, pa se „mudro“ drži po strani govoreći kako „čuva bonske ovlasti u ladici“.
Dakle, krajnje destabilizirajuća atmosfera gdje bi Hrvati u BiH mogli izvući najdeblji kraj i platiti najskuplju cijenu, ako uzmemo u obzir da su dogodine Opći izbori, bez ikakvih naznaka promjena Ustava i izbornog zakona.
Znajući sve ovo, čovjek bi očekivao jasnu i nedvosmislenu reakciju od supotpisnice Daytona Hrvatske, čiji državljani kao konstitutivan narod žive u susjedstvu. Umjesto reakcije, dobili smo Plenkovićevu romantičarsku brigu o kvaliteti osjećaja hrvatskog naroda i Grlić Radmanovu zabrinutost situacijom gdje, onako tipično „zagrebčanski“ uzvišeno, poziva sve strane na sabur i dijalog, kako bi svi skupa iz Zapadnog Balkana mogli jednog dana zagrljeni ući u EU. EU perspektiva iznad svega!
Nevjerojatno izgleda činjenica kako se službena politika Hrvatske uklopila u sivilo pristupa bh krizi međunarodne zajednice. Pristupa koji ne uvažava trojedinu trokulturološku i tropolitičku realnost BiH kao države. Pristup koji, u našim okolnostima, ide primarno na ruku političkom Sarajevu, sekundarno Banja Luci, a Hrvati su samo moneta za potkusurivanje. Briga za hrvatski narod je postala briga za hdzove sinekure.
Plenković, Grlić Radman i svi ostali moraju znati kako su Hrvati u BiH suštinski i činjeničko neravnopravni! Nije to stvar psihologije, osjećaja, to su pravno životne činjenice. Mi se ne „osjećamo nezastupljeno“, mi smo nezastupljeni dok god kojekakvi Aneli Šahinovići i Edimi Fejzići mogu biti birani u Dom naroda kao Hrvati, a tek onda Komšići u Predsjedništvo.
Od Vlade RH se očekuje pritisak kako bi se napokon krenulo razgovarati o Ustavnoj reformi BiH i administrativno teritorijalnom preuređenju BiH, puno prije izmjena izbornog zakona i izbora za Člana Predsjedništva. Nakon toga, prioritet mora biti izbor delegata u Dom naroda, osiguranje od opasnosti da bilo tko bilo kome nameće predstavnike. Izbor u Predsjedništvo, što se konstantno stavlja u prvi plan, prioritet je samo HDZ-u BiH. Usput rečeno, legitiman izbor Članova Predsjedništva je već riješen ako se pravilno tumači odluka Sejdić Finci u Stavku 22.
Dalje, Hrvati u BiH nisu nikakav Zapadni Balkan ili Region. Ako će nas se gurati u neke „Male Schengene“ i neke slične „integracije“, postavlja se pitanje zašto smo izlazili iz Jugoslavije? Zašto se ginulo? Valjalo bi Grlić Radmana to upitati. Europska perspektiva BiH ne postoji! Da postoji, ne bi imala „široki konsenzus“, kako on govori, nego bi imala konsenzus i točka! Zato je „europerspektiva“ tek možebitna daleka budućnost. Što je sa realnošću? Što je sa sigurnom bliskom budućnošću koja se ignorira?
Plenković i društvo nikako da shvate kako problemi Hrvata u BiH nisu problemi HDZ-a BiH. Ova stranka trenutno na svim razinama aktivno djeluje na derogiranju jedinog mehanizma očuvanja hrvatske konstitutivnosti, a to su županije, statički promatrajući sve što se okolo njih događa, iako u svojim rukama imaju sve alate za valjanu reakciju.
Prema tome, g. Plenkoviću, Hrvati u BiH nisu HDZ BiH. Spustite se na zemlju i poslušajte što uistinu misli i kako živi hrvatski narod u BiH, bez brige što će reći Brussel na sve to. Naravno, ako vam je uopće stalo koliko tvrdite da jeste.
Slaven Raguž/ predsjednik Hrvatske Republikanske Stranke
Hrvatska republikanska stranka (HRS) je hrvatska bosanskohercegovačka demokršćanska i federalistička politička stranka osnovana 2014. koja primarno djeluje na lokalnim razinama. Glavni cilj joj je rješenje ustavno-pravnog statusa bosanskohercegovačkih Hrvata.
HRS se zalaže, između ostalog, za različito administrativno uređenje BiH, kroz federalno uređenje koje uključuje federalnu jedinicu sa hrvatskom većinom.
