Zašto je Thompson vječna meta, a Ana Bekuta i kult Slobodana Miloševića ne postoje za hrvatske medije
Hrvatski lijevi i srednjestrujaški mediji već više od trideset godina vrte istu ploču: izvlače stare, mutne i kontekstualno neprovjerene fotografije na kojima Marko Perković Thompson navodno pozira pokraj slike Ante Pavelić, i na temelju toga donose presudu – ustaša, ekstremist, problematičan lik kojeg treba izopćiti iz javnog prostora.
Vjerojatno fotomontaža stara tri desetljeća, bez konteksta, bez ikakvog dokaza o uvjerenjima, postaju „neoboriv argument“. I to je, prema tim medijima, sasvim dovoljno.
No istodobno, pred našim očima prolazi nešto daleko konkretnije – i daleko opasnije – a da ne izaziva ni naslov, ni kolumnu, ni zgražanje.
Pjevačica Ana Bekuta, koja 14. veljače nastupa u zagrebačkoj Areni, godinama otvoreno njeguje kult ličnosti Slobodan Milošević. Posjećuje njegov grob, čuva u svom domu na ”posebnom mjestu” njegovu unikatnu kristalnu figuru i javno govori o njemu s poštovanjem i emocijama.
Foto: YouTube/Grand News Online/screenshot
Riječ je o monstruoznom zločincu koji je bio arhitekt velikosrpske agresije, simbol ratova devedesetih i ključna politička figura iza zločina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Čovjeku kojeg je smrt spasila od pravomoćne presude za genocid i zločine protiv čovječnosti.
Po istoj logici kojom se Thompson desetljećima proglašava ekstremistom, Ana Bekuta bi – da kriteriji postoje – morala biti označena kao najradikalnija promotorica velikosrpskog fašizma. Ali nije.
Zašto?
Zato što se u Hrvatskoj ne mjeri fašizam po zločinima, nego po nacionalnom predznaku. Jedini fašizam koji je za lijevu medijsku scenu stvaran jest – hrvatski. Ili onaj koji se može konstruirati, izrezati, zalijepiti i ponavljati do iznemoglosti.
Sve ostalo se relativizira, prešućuje ili proglašava „nebitnim“.
Nijedan ”glavnostrujaški” portal, nijedna televizija, nijedan dežurni „antifašist“ nije problematizirao činjenicu da se u Zagrebu pjeva osoba koja otvoreno poštuje lik i djelo Slobodana Miloševića. Nema analiza, nema pitanja, nema moralne panike.
Jer Miloševićev kult nije „problematičan“. Problematično je pjevanje o Hrvatskoj.
To nije novinarstvo. To nije borba protiv ekstremizma. To je čista ideološka selekcija – i duboko licemjerje.
Izvor:Marin Vlahović
