Dok domaći medijski prostor AI svodi na simpatične chatbotove, generiranje sličica i „olakšavanje svakodnevice“, ispod radara se odvija najveća strukturna promjena rada, kapitala i društva u zadnjih stotinu godina. Ne sutra. Ne „jednom u budućnosti“. Već sada.
U svom opsežnom i analitički preciznom eseju, Nenad Bakić secira umjetnu inteligenciju bez tehnološkog romantizma i bez ideoloških floskula. Ne pita se hoće li AI zamijeniti poneko zanimanje, nego što se događa s društvom kad rad prestane biti temelj uključenosti, legitimnosti i mobilnosti.
AI, tvrdi Bakić, nije još jedan tehnološki val koji će se „iznivelirati prekvalifikacijama“. Ona ulazi ravno u srce uslužne ekonomije, zamjenjuje cijele tokove odlučivanja i planiranja, i pretvara ljudski rad u trošak koji kapital sustavno eliminira. Posljedice su dalekosežne: od obrazovanja koje gubi smisao amortizera, preko pucanja demokratskog konsenzusa, do opasne iluzije da će se sve riješiti univerzalnim osnovnim dohotkom.
U nastavku vam donosimo sažetak odličnog eseja Nenada Bakića, koji otvara pitanja o kojima se u Hrvatskoj gotovo uopće ne govori – a koja će vrlo brzo postati nezaobilazna.
”Je li AI investicijski balon? Možda u pojedinim valuacijama — ali logika današnjih ulaganja nije pretplata na chatbotove nego oklada da će umjetna inteligencija postati kapital koji u velikom opsegu zamjenjuje trošak rada. Za razliku od prijašnjih tehnoloških valova, AI ne automatizira samo zadatke nego i cijele tokove: analizu, planiranje, koordinaciju i odlučivanje. Time ulazi upravo u uslužni sektor koji je povijesno upijao višak rada iz industrije — i pretvara ga u skalabilnu infrastrukturu s gotovo nultim marginalnim troškom.
Posljedice nisu samo „koja zanimanja nestaju”, nego strukturne: prekvalifikacija i „bijeg u viša zanimanja” ne mogu apsorbirati volumen, kreativna ekonomija ne skalira, a u nekim sektorima AI smanjuje i potreban output (pa se reže i proizvodnja, ne samo rad).
Obrazovanje, povijesni amortizer tehnoloških šokova, gubi dvostruku funkciju: pripreme za rad i odgode ulaska na tržište rada. Kako se učenje seli u alate izvan institucija, nejednakost se sve više premješta iz škole u obitelj.
Kad rad prestane biti univerzalna osnova uključenosti, puca i oslonac demokratske legitimnosti. UBI se nameće kao intuitivan odgovor, ali nosi pasivizaciju i zamrzavanje vertikalne mobilnosti; zato se rasprava nužno pomiče prema alternativama koje pokušavaju očuvati sudjelovanje i dinamiku društva u uvjetima utrke za AGI.
U završnom adendumu objašnjavam kako se ova teza prelama u financijskoj stvarnosti: zašto se AI-era kapitalizira kroz dionice, zašto su valuacije visoke, što znači „zahtijevani povrat”, te kako kontrolirati rizik kroz diverzifikaciju, vremenski horizont i disciplinu.” napisao je Bakić.
Cijeli esej možete pročitati ovdje.
Izvor:Nenad Bakić/pandemijskirealizam.net
