U ovom trenutku jedini tračak slobode, jedini pravi put, kojim bi Hrvati trebali ići, a koji ne vodi u „babilonsko“ ropstvo, jest put kojeg utiru „Marijini ratnici“ s krunicom u ruci. Svake prve subote u mjesecu moli se krunica za različite nakane u brojnim gradovima u Hrvatskoj.
Piše: Ivica Ura Ursić
„K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!“ (Mt 10, 5-7)
Izborna je godina i vlast će pokušati na sve moguće i nemoguće načine zadržati svoje fikuse po ministarstvima, javnim tvrtkama, sudstvu i medijima. Teren za još jedan mandat je pripremljen ali ništa se ne prepušta slučaju.
Postoje neki džepovi otpora apsolutnoj destrukciji tradicionalnih vrijednosti i vlast to namjerava do izbora rješavati u baršunastim rukavicama. Po dobivenim izborima lupiti će željeznom šakom o stol.
U ovom trenutku jedini tračak slobode, jedini pravi put, kojim bi Hrvati trebali ići, a koji ne vodi u „babilonsko“ ropstvo, jest put kojeg utiru „Marijini ratnici“ s krunicom u ruci. Svake prve subote u mjesecu moli se krunica za različite nakane u brojnim gradovima u Hrvatskoj.
Tko prati, koliko toliko, moje objave poznat mu je moj stav kako izići iz predvorja pakla i vratiti državu, narod, obitelj i sebe osobno na put svekolikog Spasa. Za vjernike to je Isus Krist. Sve ostalo je bijeg od stvarnosti. Oni koji ne žele zatvarati oči pred Istinom svjesni su da smo u završnoj fazi permanentnog sukoba Dobra i Zla. Rješavati taj sukob sredstvima koja je Zlo osmislilo (demokracija, proizvodnja, politika, novac) znači kapitulirati bez otpora.
Na izbore treba izići i dati glas onima koji će ovaj prijelazni period do konačnog rješenja iskoristiti spašavajući duše, a ne pokorno slušajući naredbe svjetskih centara moći.
Brojni događaji u Zagrebu i Splitu jasno ukazuju da su sile Zla pokrenule novu fazu do trenutka kada će vlast, pod krinkom ugroženog javnog reda i mira, zabraniti okupljanja i molitvu na trgovima. Ubačeni provokatori izazivaju molitelje do granice izdržljivosti i pitanje je sam trenutka kada će netko „mašiti se rukom te izvući mač“ (Mt 26, 51)
Vlast uz prešutni „blagoslov“ Kaptola čeka taj trenutak, jer nijemo promatra perfidne provokacije i čeka trenutak kada će reći – dosta! Zamislite kako bi policija reagirala kada bi se netko usudio provocirati u Kumrovcu, Srbu, na nekom skupu HDZ-a ili prišao provokativno Plenkoviću dok šeta Rivom ili Zagrebom, a o islamskom molitvenom skupu da i ne govorim. Postoji tzv „zaštitni perimetar“ u koji ni muha ući ne smije. Ali kada su u pitanju katolici koji mole na uredno prijavljenom skupu onda je svim mogućim provokatorima maksimalno osigurano pravo na provociranje.
Zašto?
Zato da netko od molitelja „pukne“ i da se sve zabrani. „Neka idu u crkvu (još dok mogu i smiju) i neka tamo mole.“ čujemo sa svih strana. Ne čudi razmišljanje vlasti, pa čak ni biskupa, od kojih većina mudro šuti, a jedan se dio javno, jasno i glasno očitovao protiv molitve vjernika u javnosti. Nitko nije tako dobro zaključao Crkvu u sakristiju kao što je to učinio visoki kler. Ipak od svega ponajviše mene boli stav nekih katoličkih intelektualaca, kolumnista i poznatih osoba koji naglo postaju „pismoznanci“ pa tvrde kako je Isus bio protiv molitve u javnosti.
Isus jest podučio svoje učenike kako da se mole. Rekao je da se neki ljudi mole samo da bi ih drugi vidjeli kako se mole. Isus je podučavao da trebamo, ako je moguće, iznositi osobne molitve tamo gdje možemo biti sami.
Riječ je o osobnim molitvama i o osobama koje žele profitirati u javnosti na račun svoje „vjere“. Molitelji ne mole osobne molitve nego mole za svih nas. Svojom javnom molitvom ništa ne mogu od ovoga svijeta dobiti, nego mogu samo izgubiti. Danas su izvrgnuti poruzi, podsmijehu, provokacijama, a sutra će im se suditi.
»Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!« (Mt 10, 16-20)
Svi ti licemjeri koji se diče svojom vjerom, a tjeraju molitelje neka mole među četiri zida, neka uzmu Sveto pismo i pročitaju Isusove riječi: »Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.« (Mt 10, 26-27)
Vrijeme je zauzeti stranu na kojoj ćemo dočekati Gospodara vremena.
Molitelji su pod cijenu progona izabrali. A mi?
Jesmo li uz njih? Na trgu? U molitvi? U javnom očitovanju?
Zapitajmo se, jer vremena je sve manje, a doći će dan kada se strana više ne će moći birati.
»Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.« (Mt 10, 32-33)
