Danas je po naredbi Grada Zagreba izvršena deložacija hrvatskog branitelja Zdravka Rubila. Ovaj hrabri hrvatski branitelj, koji je čak 4 puta odlikovan zbog svog sudjelovanja u Domovinskom ratu, zbog nevelikog duga našao se situaciji da ga Grad Zagreb pod palicom Tomislava Tomaševića izbacuje na ulicu. Ovaj sramotni događaj dokumentirao je i Ivan Pernar koji se našao na mjestu događaja.
Zdravko Rubilo ima 4 odlikovanja iz Domovinskog rata: Oluja koja je odlikovanje Republike Hrvatske koje se uručivalo pripadnicima Hrvatske vojske koji su sudjelovali u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, za oslobađanje sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banovine u kolovozu 1995. godine, Red hrvatskog trolista koji se dodjeljuje hrvatskim i stranim državljanima za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru, zatim Red hrvatskog pletera koji se dodjeljuje hrvatskim i stranim državljanima za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana i Spomenica domovinske zahvalnosti koja se dodjeljuje hrvatskim državljanima za časnu i uzornu službu.
U razgovoru s hrvatskim braniteljem kojega je vodio Ivan Pernar, Rubilo koji je do danas živio u gradskom stanu od 62 kvadrata, rekao je da ima određeno dugovanje prema gradu, ali smatra kako se situacija mogla riješiti na drugačiji način. Obzirom da je riječ o hrvatskom branitelju, u mirovini, ova deložacija je tim više nemoralnija i sramotnija, zaključili su, a podršku oko toga su dobili su i od hrvatskih građana na društvenim mrežama.
“Postoje neki dugovi, bilo je situacija s ugovorom. Bili smo na sudu, i naložena je deložacija. Ono što je najvažnije na kraju jest da mi Grad nije htio produljiti ugovor o najmu i dali su mi otkaz iz stana. Nisu objasnili zašto”, prepričava Rubil.
Gospodin Rubil, kako je rekao, u tom gradskom stanu je živio od 1997. godine, a od danas nema dom. Zbog toga jer se ne može brinuti za njih, ostao je i bez svojih kućnih ljubimaca, dvije mačke.
Zvučao je staloženo i mirno, a takav je bio i za cijelog trajanja deložacije koju je snimio i javno objavio građanin Robert Schwarz. .
“Žalosno je u kakvu situaciju država dovodi ljude koji su odgovorni za njeno stvaranje”, rekao je u snimci Pernar.
“To je žalosno, jadno, odvratno. Izbaciš čovjeka koji se pet godina borio za ovu državu. To je nedopustivo. Bar ste me mogli ostaviti unutra da umrem”, rekao je za Zagreb.info.
Imao sam i neku papirologiju, ali ništa nije pomoglo. Nisam uspio obaviti nikakav razgovor, dalje od zaštitara u nisam uspio doći”, kaže Rubil.
Svoje je stvari privremeno zbrinuo te, kaže, još razmišlja što će sa sobom. Neće završiti na ulici, to je najbitnije. “Imam mnogo prijatelja koji su me nazvali i ponudili mi smještaj, javio mi se i brat. I socijalni radnici su mi ponudili nekoliko opcija. U ponedjeljak ću vidjeti što ću i kako dalje”, govori 65-godišnji umirovljenik koji je nakon 25 godina u gradskom stanu ostao na cesti.
Ovu deložaciju potpisao je Grad Zagreb, a ne Tomislav Tomašević, primjetili su. Naime gradonačelnik je taj koji daje zeleno svjetlo za deložacije, ali njegovog potpisa nije bilo, ispričao je Pernar. Prisjetio se i da je Milan Bandić svoj potpis na deložacije uvijek stavljao, a i da nikad nije deložirao pred kamerama, međutim ovdje vidimo drugačiju situaciju, Tomašević ne preže ni pred čim, zaključio je.
Poručnik Zdravko Rubil je svojevremeno za Jutarnji list dao intervju, kao višestruko odlikovani veteran Domovinskog rata i sudionik Oluje 7. kolovoza se kao dočasnik u 145. brigadi našao u Dvoru na Uni za koji su se vodile ogorčene borbe. Srbi su htjeli po svaku cijenu neutralizirati hrvatske postrojbe kako bi imali vremena za izvlačenje svojih postrojba i tehnike u Bosnu. “Kad je akcija počela sukobili smo se se s neprijateljem kod Strmena i Crkvenog Boka. Dok su se povlačili Srbi su sve palili… Nakon što smo napredovali od Kostajnice do Dvora na Uni, 7. kolovoza, oko šest sati uvečer, došlo je do sukoba, počele su ulične borbe. Teško je opisati kako je to izgledalo”, rekao je Rubil.
Poginuo je zapovjednik bojne pa sam preuzeo zapovjedništvo. Samo iz moje 103. bojne tada je poginulo devet momaka, a 17 ih je ranjeno, trojica se vode kao nestali. Jednog ranjenog dečka izvukao sam s brisanog prostora, dečki su me pokrivali, ali su ga nažalost Srbi poslije zarobili. Iz Unprofora su nam govorili da smo opkoljeni i da se predamo, ali nam to nije padalo na pamet – svjedoči Rubil.
