Prije 31 godinu, 9. studenoga 1993. srušen je, tijekom hrvatsko-muslimanskog sukoba, Stari Most u Mostaru.
Stari most u Mostaru preko rijeke Neretve, kada je izgrađen, bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Dao ga je sagraditi 1566. godine Sulejman Veličanstveni, a graditelj je bio Mimar Hajrudin. Danas je dio UNESCO-ve svjetske baštine.
Početkom rata most je najprije oštećen u granatiranjima prosrpske JNA koja je napala Mostar. Nakon obrane od srpskih snaga, nastupio je sukob dotadašnjih saveznika, Hrvata i Bošnjaka, a do danas postoje različiti navodi tko je srušio Stari most.
Most, biser otomanske arhitekture XVI. stoljeća, koji je kao malo koje djelo svjetske arhitekture dao ime gradu u kojemu je podignut, srušen je 9. studenoga 1993. godine u sukobu dviju vojski upućenih da se bore jedna protiv druge, iako su do tada obje u tom ratu bile zapravo branitelji, žrtve agresije srpskog osvajača koji je želio pokoriti cijelo područje i njime dominirati, a njegovo izvorno stanovništvo pretvoriti u ljude nižega reda.
Njegovu izgradnju naručo je 1557. godine sultan Sulejman Veličanstveni od majstora Mimara Hajrudina, učenika velikog otomanskog arhitekta Sinana. Legenda kaže da je njegova gradnja trajala devet godina, jer je dan kad je most bio završen bio i dan smrti njegova graditelja; tajne tog jedinstvenog elegantnog luka morao je ponijeti sa sobom u grob.
U tjeskobnom trenutku ratne borbe za preživljavanje na skučenom životnom području bio je to jedini most koji je povezivao obje obale. Svi ostali brojni mostovi na Neretvi nadaleko već su bili srušeni.
Istoga dana kada se taj most 9. studenoga 1993. stropoštao u bujice Neretve, zajedno sa žaljenjem zbog uništenja arhitektonskog remek djela svjetske baštine, svijetom je prenesena vijest da ga je dokrajčila hrvatska strana, imenom “vojska generala Praljka”.I to je posvuda primljeno kao svršena činjenica.
U domaćem i svjetskom mnijenju to je važilo i kada je 22. srpnja 2004. godine otvoren rekonstruirani most iz svih dostupnih njegovih ostataka i uz zajedničke graditeljske napore Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatske, turskih graditeljskih eksperata i međunarodne zajednice.
No, poslije medijske osude izrečene na dan kada se luk, temeljito načet ranijim borbama, sručio u Neretvu, nitko nije uložio truda da se ustanovi istina. Ostalo je važiti da ga je dokrajčila hrvatska strana. Međutim, to nije tako!
Što je Haški sud rekao o rušenju Starog mosta?
„Žalbeno vijeće, uz suprotno mišljenje suca Pocara, konstatira da je Stari most u vrijeme napada predstavljao vojni cilj, da se stoga njegovim razaranjem mogla ostvariti definitivna vojna prednost, te da se stoga to razaranje samo po sebi ne može smatrati bezobzirnim razaranjem koje nije opravdano vojnom nuždom”, navedeno je u sažetku pravomoćne presude hercegbosanskoj šestorci pred Tribunalom u Haagu.
Pravomoćnom presudom u predmetu Prlić i drugih Haaški tribunal utvrdio je kako je Stari most bio od ključnog značaja za Armiju RBiH odnosno djelovanje njenih postrojbi na liniji fronta – evakuacije, upućivanje ljudstva, namirnica i vojne opreme i da ga je Armija RBiH koristila u te svrhe.
„Vijeće je utvrdilo i da je Oružanim snagama HVO-a bilo u vojnom interesu da se most uništi, budući da je njegovo uništenje praktički u potpunosti onemogućavalo dalje opskrbljivanje jedinica ABiH s vojne točke gledišta, rušenje Starog mosta 9. studenog 1993. je imalo za posljedicu presijecanje glavne preostale linije opskrbljivanja za vojnike ABiH koji su se nalazili u muslimanskoj enklavi na desnoj obali. Osim toga, pokazalo se da je u vrijeme događaja zapovjedništvo HVO-a znalo da tzv. ABiH koristi most u te svrhe“, navedeno je u prvostupanjskoj presudi.
Spomenimo da je general Praljak, kojemu se pred Haškim sudom zajedno s još petoricom Hrvata sudilo i za rušenje Starog mosta, dan prije njegova rušenja bio razriješen svoje dotadašnje zapovjedne dužnosti.
“ Žalbeno vijeće MKSJ-a u slučaju Prlića i ostalih zaključilo je da uništenje Starog mosta u Mostaru nije bio ratni zločin i da je bilo opravdano vojnom nuždom” – napisao je odvjetnik Luka Mišetić.
Tko je srušio Stari most?
Mnogi probošnjački portali pišu kako su Stari Most srušile hrvatske snage, no ta je činjenica često bila dovođena u pitanje.
General Praljak dugo je vremena pokušavao dokazati da most nije srušila granata HVO-a ispaljena iz tenka već unaprijed postavljeni eksploziv. Svjedoci obrane, zagrebački stručnjaci Muhamed Sućeska, Slobodan Janković i Aco Šikanić izradili su prema dostupnim video zapisima i vlastitom eksperimentu stručnu studiju u čijem su zaključku naveli da je rušenje mosta vrlo vjerojatno izvedeno detonacijom eksplozivnog naboja postavljenom u donjem dijelu luka mosta i aktiviranom preko detonacijskog štapina koji je aktiviran iz neposredne blizine mosta, s istočne obale Neretve (pod kontrolom Armije BiH).
Most je tijekom borbi nedvojbeno bio pod paljbom različitih projektila, no na snimkama se ne vidi da je tijekom rušenja i jedan projektil pogodio most. No, neposredno pred rušenje vidljiv je vodoskok najvjerojatnije uzrokovan detonacijom detonirajućeg štapina postavljenog u vodi, što je povećalo sumnje da je rušenje mosta stvarno izvela bošnjačka Armija BiH i potom za to optužila HVO.
Pojedini mediji, među kojima je i Poskok.info, objavili su i informacije prema kojima je u rušenju Starog mosta sudjelovala tzv. Armija BiH, objavljujući i dokument koji to potkrepljuje.
Iz dokumenta se vidi kako je Arif Pašalić, zapovjednik Četvrtog korpusa tzv. ABiH, 7. studenog 1993. izdao zapovijed da se u kameni luk Staroga mosta postave tri protutenkovske mine, most sruši, snimi njegov pad, snimke upotrijebe u propagandne svrhe, a za njegovo rušenje optuži Hrvatska vojska i HVO.
Tužiteljica Haaškog tribunala Carla Del Ponte u početnoj optužnici protiv Šestorice od 2. ožujka 2004. optužila je postrojbe Herceg-Bosne/HVO za rušenje Starog mosta. Predsjedatelj Sudskog vijeća, Jean-Claude Antonetti, tijekom postupka je u siječnju 2010. rekao da nije dokazano da je HVO srušio Stari most, a ostao je šokiran činjenicom da tužiteljstvo nije dovelo vojnike iz tenka koji je navodno pucao po mostu kako bi oni dali informacije jesu li pucali i ako jesu, po čijoj naredbi.
